| NATO DILEMA: KAKO BITI DEO RESENJA A NE DEO KOSOVSKOG PROBLEMA Zastititi granice a ne “pomoci Milosevicu" 
 
U slucaju rasporedjivanja snaga NATO duz albanske i makedonske granice sa Kosovom postavlja se ozbiljno 
pitanje - ne bi li se time omogucilo Milosevicu da “ognjem i macem" ugusi otpor lokalnog stanovnistva. U 
tom bi slucaju NATO u Albaniji izgledao kao UNPROFOR, kaze sagovornik “Nase Borbe" 
 Mirko Klarindopisnik “Nase Borbe" iz Brisela
Avet UNPROFOR-a progoni politicare u atlantskim prestonicama dok razmisljaju o “povecanoj vidljivosti" 
NATO u Albaniji i Makedoniji, tj. o saveznickom vojnom prisustvu duz njihovih granica sa SR 
Jugoslavijom. Posto su, u sredu, zakljucili da vise nije “preuranjeno" da o tome razmisljaju i da za to 
planiraju, atlantski politicari - na osnovu naucene bosanske lekcije - hoce da budu sigurni da ce NATO 
snage u Albaniji i Makedoniji “biti deo resenja, a ne deo problema" - kaze visoki funkcioner zapadnog 
saveza s kojim smo juce razgovarali pod uobicajenim uslovom anonimnosti. 
 
Atlantski saveznici, objasnjava nas sagovornik, su spremni da pomognu “partnerskim zemljama" - Albaniji i 
Makedoniji - da obezbede svoje granice, ali ih veoma brine da time, prakticno, “ne pomognu Milosevicu da 
silom svoje vojske i policije ugusi politicki pokret kosovskih Albanaca." Ili da, barem, ne ostave utisak da 
to cine, tj. “pomazu Milosevicu." 
 
Naime, nastavlja nas sagovornik, “takva vrsta vojne operacije na granicama bila bi politicki mnogo laksa... 
ako bi do nje doslo u kontekstu zapocetih pregovora... sa Milosevicem koji ispoljavao uzdrzanost i 
Rugovom koji prihvata nenasilje." No takav je scenario, na zalost, trenutno malo verovatan. 
 
Kako trenutno stoje stvari, izgledniji je drugi scenario, od kojeg se saveznicima dize kosa na glavi. Da, 
naime, snage NATO “zapecate granice sa Kosovom"... a da, istovremeno, “Miloseviceva vojska i policija 
napadnu nebranjena sela i ubijaju nenaoruzane ljude..." U tom bi slucaju, strahuju zapadni saveznici, NATO 
u Albaniji izgledao kao UNPROFOR u Bosni, koji je cesto optuzivan da, prakticno, pomaze agresora i 
sprecava zrtve da se brane. “Tako bismo se" - kaze nas sagovornik - “vratili na stari sindrom, koji poput 
aveti progoni atlantske prestonice i za koji u Savezu postoji snazno osecanje: 'Nikada vise UNPROFOR!'..." 
 
Potvrdjujuci da je rasporedjivanje saveznickih snaga duz albanske i makedonske granice sa Kosovom “jedna 
od brojnih opcija cije je planiranje u sredu nalozio Savet NATO", nas jucerasnji sagovornik ukazuje da se u 
narednih desetak dana to “osetljivo vojno i politicko pitanje" mora pazljivo sa svih strana razmotriti, kako bi 
se tacno utvrdilo “sta ce te snage raditi i pod kakvim politickim uslovima." Ta pitanja, “na koja nema lakih 
odgovora", bice prepustena sefovima diplomatije zemalja-clanica NATO, koji ce se 28. i 29. maja okupiti u 
Luksemburgu. Na njima ce biti da ukazu na izlaz iz dileme koju nas sagovornik ovako formulise: “Kako 
povecati vidljivost NATO u regionu, a da se time ne upadne u klopku lokalne politike?"  
 
Ta klopka je, po njemu, dvostruka. S jedne strane, NATO ne zeli da bude uvucen u aktuelnu polemiku 
izmedju Berise (bivseg predsednika) i Nanoa (sadasnjeg premijera), pokrenutu optuzbama prvog da je vlada 
na cijem je celu drugi “pozvala NATO da bi zatvorio granicu (i tako onemogucio doturanje pomoci 
ugrozenoj braci), a ne da bi zastitio dostojanstvo kosovskih Albanaca." Druga je klopka, po nasem 
sagovorniku, jos ozbiljnija: “da NATO bude uvucen u kosovski problem na nacin koji ce se u javnosti 
doziveti kao pomaganje Milosevicu da ognjem i macem ugusi otpor lokalnog stanovnistva." Mozete li 
zamisliti, pita nas sagovornik, “kako bi to izgledalo na Si-En-En: snage NATO stoje na granici i ne 
preduzimaju nista... dok s druge strane te granice gore sela i ginu ljudi?" Te sam odgovara na svoje pitanje: 
“Izgledalo bi, upravo, kao vec vidjene slike iz Bosne, iz vremena UNPROFOR-a." 
 
Kako bi izbegli ponavljanje “gorke bosanske lekcije", zakljucuje visoki funkcioner NATO, “ono sto treba da 
uradimo mora da bude i vojno i politicki znacajno, kako ne bismo ni indirektno pomagali jednoj strani 
protiv druge. To moraju da budu snage koje ce biti u stanju da efektivno obuzdaju konflikt na obema 
stranama A da bismo do toga dosli, trebace jos dosta politickog promisljanja." Pod uslovom, naravno, da im 
razvoj na Kosovu i oko njega... ostavi dovoljno vremena za takva promisljanja. 
 
 
 
 
 
	 |