| U SUSRET KONCERTIMA “GALIJE" U BEOGRADU I NISUNemirna rokersko-politicka plovidba
U petak sestog i nedelju osmog marta grupa “Galija" ce predstaviti svoj 11. studijski album “Voleti, voleti" 
na koncertima u beogradskom “Sava centru" i niskoj hali “Cair". Njihova karijera duga dve decenije, puna 
skokova i osporavanja i hvaljenja, ovih dana bila je i predmet dokumentarne mini-serije od cetiri dela 
emitovane na Prvom programu RTS.
 
Sadasnja postava “Galije" ima samo dva originalna clana - vecitog lidera i pevaca Nenada Milosavljevica i 
bubnjara Bobana Pavlovica, coveka koji je izdrzao sve i svasta. Dragutin Jakovljevic je gitarista grupe vec 
sedam godina, dok su klavijaturista Aleksandr Lokner (“Bajaga i instruktora"), gitarista Sasa Randjelovic 
(“Neverne bebe"), basista Slavisa Pavlovic i pratece pevacice Gordana Svilarevic i Ivana Cosic “na 
ispomoci" dok traje ovogodisnja koncertna kampanja. Ovakva “ali stara" postava muzickih vedeta garancija 
je da ce koncerti u petak i nedelju biti zaista na vrhunskom nivou - nesto na cemu “Galija" uvek insistira.
 
Jesenas objavljeni album “Voleti, voleti" prikazao je “Galiju" u bitno promenjenom izdanju u odnosu na ono 
sto je Nenad Milosavljevic sa saradnicima radio u poslednjih nekoliko godina. Hit singl “Kotor" i prateci 
video-klip Stanka Crnobrnje bili su uspesno izveden redizajn “Galijinog" relativno klisetiranog i 
predvidljivog muzickog, tekstualnog i vizuelnog koncepta. Drugi, ne tako uspesan singl (ili preciznije 
video-klip) “Pismo" je u sustini dodirna tacka sa dosadasnjim opusom. Neki buduci pravac rada moze biti 
numera koja otvara album, naslovljena “Pege", dok pesme poput pomalo banalnog “Nisa" i neoriginalnog, 
naivnog instrumentala “Jabukovac" pokazuje da je svaki album kolekcija uspelih, ali i promasenih ideja 
koncepata.
 
Pre dve godine, povodom jubileja 20 godina rada grupe, objavljena je biografska knjiga o “Galiji" Milana 
Kerkovica. Nastala pod uticajem Nenada Milosavljevica a finansirana od tadasnjih niskih “gradskih 
struktura" na zalost, bila je daleko od ozbiljne i kvalitetne istorije, ili cak romansirane biografije. Kada je 
shvatio da takva knjiga ne sluzi nicemu, vec samo izaziva bes i ogorcenje autenticnih aktera istorije 
“Galije", Nenad Milosavljevic se potpuno distancirao od projekta i njegovih autora.
 
Krajem prosle godine stekli su se uslovi da “Galija" postane predmet biografske TV mini-serije, odnosno 
da se na ovaj nacin popravi steta od nebulozne knjige Milana Kerkovica. Autor i reditelj Dusan Vesic, u 
produkciji Muzicke Televizije Srbije, uradio je korektno svoj posao, uprkos brojnim problemima koje je 
imao. Prvi program RTS uprilicio je prikazivanje serije u poslednja cetiri ponedeljka, u elitnim vecernjim 
terminima, da koincidira sa koncertima u “Sava centru" u “Cairu".
 
Vesicev autorski projekat u ukupnom trajanju od oko 180 minuta na relativno pristupacan nacin oslikao je 
“Galiju" kroz vise od dvadeset godina. Neko ko nije pratio rad grupe mogao je da sagleda jednu 
fascinantnu, ili bolje receno protivurecnu karijeru. Kao iskusni rock novinar Vesic nije upao u zamku 
fascinacije svojim subjektom, vec je sa osecajem mere uspeo da se distancira i prepusti realakterima. Na 
zalost, nekoliko kljucnih licnosti iz istorije “Galije" nije htelo ili moglo da ucestvuje u radu na seriji. Tu su, 
pre svega, Nesin brat, tekstopisac i pevac Predrag Milosavljevic, bivsi basista Zoran Radosavljevic, 
belgijski gitarista Zan Zak, Roskam i tekstopisac Radoman Kanjevac. Nedostatak njihovih svedocenja 
“premoscen" je produzenim intervjuima sa nekim manje vaznim saputnicima i prijateljima grupe (u koje 
spada i dole potpisani). Najveca mana serijala je da su pocetne dve epizode siroko i sarmantno postavile 
atmosferu Nisa, bivse SFRJ i okruzenja u kome je “Galija" nastala i pocela, ali je drugi deo serije i karijere 
grupe dosta zbrzan i lapidarno uradjen. Izostala je autorska analitika, odnosno nekakva zavrsna rec koja bi 
zaokruzila, ili osvetlila neki od kontroverznih detalja iz karijere grupe.
 
Sve u svemu, “Galija" ce sledeceg vikenda jos jednom proci najobjektivniji test u karijeri jednog izvodjaca. 
Koncertima u velikim dvoranama kao sto su “Sava centar" i “Cair" potvrdice da su zaista velika grupa, ili 
ce u slucaju slabe posete morati sebi da priznaju da je njihovo vreme proslo.
 
 Srdjan D. Stojanovic
	 |