| STA (DA) SE RADIAirbus i ljudska prava
 Branislav Milosevic 
Pre dvadeset godina, mladi elektricar i crveni gardista, Vei Jingseng, zalepio je na pekinski “zid 
demokratije" svoj dacibao u kojem je trazio da se vlast preda narodu i upozoravao na opasnost od novog 
diktatora, Deng Sjaopinga. Drzalo ga je u zatvoru 17 godina, a onda ga privremeno pustilo, pa opet 
zatvorilo. Novembra prosle godine ga je ponovo pustilo i, kako sam kaze, prinudilo da ode u Ameriku, “iz 
zdravstvenih razloga". Kineske vlasti ga i dalje nazivaju “osudjenim kriminalcem", a Vei im sa svoje strane 
hrabro uzvraca, opisujuci stedro sve nevolje sto dolaze od brige kineskih vlasti prema politickim 
neistomisljenicima. 
 
Ovih dana je Vei znatno prosirio svoju optuznicu. Kad je saznao da su ministri Evropske unije odustali od 
osude kineskih vlasti zbog ugrozavanja ljudskih prava, Vei se latio pera i za jedne velike nemacke novinare 
napisao tekst u kojem je ostro, kako to on ume, osudio evropske ministre i njihovo “kukavno zakazivanje" u 
poslovima zastite ljudskih prava. “Nisu se kineski komunisti priblizili ljudskim pravima", pise, izmedju 
ostalog, Vei, “nego su zapadni politicari svoje vrednosne predstave o njima priblizili kineskim". 
 
Ono sto nam Vei u svome tekstu ne kaze, objasnjavaju urednici nemackog lista u komentaru uz njegov tekst: 
na svom poslednjem sastanku, ministri Francuske, Nemacke, Velike Britanije, Italije, Spanije i Grcke 
suprotstavili su se osudi Kine, zbog krsenja ljudskih prava, koju je, nacrtom jedne rezolucije, trazila 
Danska. Jedan od formalnih razloga za ovu uzdrzanost bila je i cinjenica da Vei Jingseng vise nije u 
zatvoru, sto, po ministrima, govori o “poboljsanju stanja ljudskih prava". Pravi razlog je mnogo opipljiviji: 
ako Evropljani i dalje budu vagali kao se postuju ljudska prava u Kini, ova zemlja ce odustati od trgovinskih 
aranzmana sa Evropom, posebno o vrlo lukrativnog ugovora za kupovinu evropskog aviona, Airbusa. “Sa 
ovako vaznom zemljom ne mozemo se ponasati kao s Burmom", prokomentarisao je odluku ministara 
jedan civnonik Evropske unije, aludirajuci na cinjenicu da Ministarski savet Evropske unije redovno osudjuje 
vojnu diktaturu u ovoj zemlji.
 
Koliko (kineskih) politickih zatvorenika moze stati u jedan Airbus? Da li je prica o ljudskim pravima i 
pokrice u politickoj igri kojom bogati postaju osioniji, a siromasni - poslusniji?
 
Evropski ministri ce na ova i slicna pitanja ovih dana, svakako, odgovarati pred javnoscu svojih zemalja i ne 
brinem se da ce se vec nekako izvuci. Brinu me ovi nasi nadobudni funkcioneri, koji vode drzavne poslove 
tako sto svako malo zalupe neka evropska vrata ili zamandale svoja kad im se najave gosti iz Evrope, iako 
drzava kojoj sluze jedva ima da im plati avionske karte, o kupovini Airbusa da i ne govorimo. Ovde je, 
posle pobede “antibirokratke revolucije", drskost bez pokrica postala stil politickog ponasanja, a bahatost 
privilegija najuspesnijih. Nepristajanje na pravila ponasanja, sto vaze u svetu do kojeg nam je stalo, smatra 
se dokazom nacionalnog dostojanstva, a prezir prema vrednostima koje su nam nedostupne, izrazom 
otmenog rodoljublja. Oponasaju li to sluzbenici naroda nekoga s vrha ili im otuda stizu priznanja i pohvale 
da su sve bolji, sto su gori?
 
Svet u kojem veliki i mocni imaju nesto vise prava od malih, a narocito od siromasnih, nije, naravno, 
pravedan, ali je realan. Oni koji tvrde da je tome kriv Novi svetski poredak, odnosno Amerika, zaboravljaju 
da je Jupiteru uvek bilo dopusteno vise nego obicnom volu. I da to, po svemu sudeci, ne zavisi od politicke 
partije ili ideologije na vlati, nego od ljudske prirode. 
 
Kad kao narod niste u prilici da postanete Jupiter, krajnje je neinteligentno konkurisati za zvanje 
medjunarodno priznatog vola. Time ne postizete nista drugo osim da vam oni mocniji namaknu jaram i 
upregnu vas u svoja kola. 
 
	 |