| OTVOREN MUZEJ ALFONSA MUHE U PRAGUUmetnost postera
 
Namera potomaka i organizatora muzeja bila je da se pokaze kako Muha nije bio 
samo autor dekorativnih panoa
 Danka Nikolicspecijalno za "Nasu Borbu" iz Praga
Prag. - Da ste pre mesec dana ili bilo kada ranije, prilikom posete Pragu, 
pozeleli da se detaljnije upoznate sa delom Alfonsa Muhe - saznali biste da ovde, 
kao i u bilo kom drugom ovdasnjem gradu, ne postoji izlozena kompletnija zbirka 
tog u svetu poznatog ceskog slikara, graficara i ilustratora, koji je ziveo 
krajem proslog i u prvoj polovini ovog veka. Mozda i zato sto u svojoj zemlji do 
sada nije bio detaljnije predstavljen, a svakako i zbog ugleda koji taj popularni 
umetnik ovde uziva, nedavno otvaranje muzeja Alfonsa Muhe propraceno je u Pragu 
kao prvorazredni kulturni i drustveni dogadjaj. Nekoliko izlozbenih prostorija 
(na oko 500 kvadratnih metara) u Kaunickoj palati, u centru grada, nije moglo da 
primi sve najuglednije goste koji su se pojavili na toj prestiznoj 
manifestaciji. Posetioce su docekivale mlade, atraktivne dame (manekenke) u 
dugim secesijskim haljinama i sa velikim sesirima sa raskosnim cvetnim 
aplikacijama. Moglo se uciniti kako su za tu priliku sisle sa Muhinih izduzenih 
postera s pocetka veka, kojima je ovaj umetnik u svojim mladim danima iznenada 
osvojio Pariz i postao jedan od najtrazenijih i najistaknutijih autora 
dekorativnih panoa u tadasnjoj francuskoj prestonici. 
 
Muhina slikarska karijera i zivotna prica promenljive srece zapocela je, zapravo, 
osamdesetih godina proslog veka u trenutku kada su clanovi komisije tadasnje 
Likovne akademije u Pragu odlucili da praskog maturanta Alfonsa Muhu ne prime na 
studije. Otac mu je, posle tog razocarenja, omogucio da ode u Bec, gde je proveo 
oko godinu dana, a onda je, sticajem raznih okolnosti, uspeo da zavrsi studije 
na Likovnim akademijama u Minhenu i Parizu. Po zavrsenom skolovanju nastavio je 
da zivi u Parizu i uskoro se, opet pukom slucajnoscu, iznenada, nasao u sredistu 
pariskih umetnickih krugova: Bila je 1884. godina. Muha je povremeno radio za 
pariski "Graficki studio Lamersi". Uoci samog Bozica vlasnik studija je dobio 
hitnu narudzbinu od Sare Bernar da joj se u najkracem mogucem roku isporuci 
plakat za njenu najnoviju predstavu "Zizmonda". Svi slikari i ilustratori, koji 
su do tada radili plakate za slavnu glumicu - bili su na bozicnom odmoru. 
Lemersi se obratio Muhi. Taj, sada vec istorijski, i prvi Muhin pozorisni plakat 
za Saru Bernar pokrenuo je i usmerio Muhin zivot i njegovu umetnicku karijeru ka 
velikom usponu, a njegovi kasniji uspesi su ucinili da se nasao medju 
najpoznatijim pariskim autorima postera i mnogobrojnih dela primenjene umetnosti 
na prelomu dva veka. Usledilo je potpisivanje ugovora za stalnu Muhinu saradnju sa 
pozoristem "Renesans", za izradu plakata svih buducih predstava Sare Bernar, za 
nacrte kostima, scenografije. Slikajuci na svojim pozorisnim plakatima i na 
"dekorativnim panoima na odredjene teme" elegantne, meke, izduzene zenske figure 
pastelnih boja, sa raskosnim cvetnim ukrasima oko glave, Muha je uneo znacajne 
inovacije u tadasnji dizajn postera, lansirao "stil Muha" i postao jedan od 
najistaknutijih eksponenata pariskog "art-nuova".
 
Prva muzejska postavka (sastavljena, uglavnom, od dela iz porodicne 
zaostavstine), rasporedjena je u vise tematskih delova: najpoznatiji i, 
verovatno, medju najlepsima su (vec pomenuti) dekorativni tematski panoi (sa 
predstavama cetiri doba dana, cetiri muze, cetiri cveta...), zatim sledi grupa 
pariskih i kasnijih plakata - za predstave Sare Bernar, ali i mnoge druge 
kulturne, sokolske, sajamske priredbe, zatim deo posvecen Muhinim nacrtima za 
najrazlicitije prdmete za svakodnevnu upotrebu - tanjire, pribore za jelo, vaze, 
drago kamenje..., pa odeljak sa nekoliko autenticnih komada namestaja iz Muhinog 
pariskog ateljea, njegovih licnih predmeta i niz fotografija (Gogen svira na 
harmonijumu u ateljeu), sto zivo docaravaju parisku umetnicku atmosferu s pocetka 
veka.
 
Namera potomaka Alfonsa Muhe i ostalih organizatora muzeja bila je, izmedju 
ostalog, da se pokaze i kako Muha nije bio samo umetnik dekorativnih panoa, 
pozorisnih postera ili dekorativnih predmeta, vec i autor uljanih slika, 
akvarela, crteza i skica. Tako je u jednom od poslednjih odeljaka muzejske postave 
predstavljeno i nekoliko Muhinih uljanih radova i akvarela ciji umetnicki domet, 
medjutim, ne dostize vrednost njegovih grafickih radova. 
 
Od svih slika, akvarela, predmeta, skica, nakita, crteza, ilustracija za knjige i 
casopise i svega ostalog sto se moze videti u ovom muzeju - danima ce vam pred 
ocima lebdeti uska, izduzena, stilizovana figura neke od heroina Sare Bernar 
koje su - tacno pre stotinu godina - pred svaku premijeru prekrivale pariske 
ulice i bulevare. 
 
	 |