INTERVJU: ISMAIL KADARE, ALBANSKI PISAC, O BALKANSKIM NEDOSTACIMA, ISTINI O KOSOVU, I MOGUCEM RESENJU KOSOVSKOG PITANJA

Uvek se trudim da branim Balkan od preteranog prezira koji drugi prema njemu osecaju, kaze Kadare. Ne treba biti idealista: na Balkanu se nikad ne zaboravlja prolivena krv, ne treba biti hipokrita; treba naci formulu da se Srbi i Albanci razdvoje

Branka Bogavac
specijalno za "Nasu Borbu" iz Pariza

Svaki put kada su u pitanju Albanci iz Albanije ili van nje, i kada se pojavi neki problem u vezi sa njima, a oni su cesti u poslednje vrijeme, francusko i medjunarodno javno mnjenje se obraca Ismailu Kadareu za njegovo misljenje, kao najslavnijem i najpopularnijem albanskom piscu koji je prije nekoliko godina napustio Albaniju iz protesta sto Aljija nije sproveo demokratizaciju u zemlji, iako je Kadare do tada izdrzao najstrasniji Hodzin rezim. I ovoga puta, poslije krvavih incidenata na Kosovu, Kadare je bio u sredistu medija. U "Mondu" se pojavio Kadareov tekst pod naslovom: "Kolijevka jedne nacije ili kolijevka zlocina?" Pisac je revoltiran onim sta se upravo dogodilo na Kosovu, a takodje i falsifikacijom istorije i laznom propagandom Miloseviceve politike.

Razgovor koji smo sa njim vodili u Parizu je ugovorila njegova zena Elena Kadare, koja je takodje pisac i pripovijedac.

Branka Bogavac: Gospodine Kadare, znam da su vas dogadjaji na Kosovu pogodili, sto sam vidjela iz stampe. Predsjednik Crne Gore Milo Djukanovic je izjavio da se kosovsko pitanje ne moze rijesiti silom, ni vojnom, no politickom. Zeljela bih da to prokomentarisete.

Ismail Kadare: Ja sam albanski, pisac, ali kako je Albanija na Balkanu, ja sam i balkanski pisac. I kada se nalazim pred medjunarodnim auditorijumom ja se uvijek trudim da branim cijeli Balkan od pretjeranog prezira koji drugi osjecaju i pokazuju prema narodima Balkana. Tu spadaju svi narodi Balkana, bez obzira na nase unutrasnje nesuglasice. Kad vidim da se na Balkanskom poluostrvu dogadja nesto plemenito, nesto emancipovano, sto je protiv tog prezira Balkana, ja to uvijek podvlacim i isticem. Nedavno sam bio u Italiji i rekao sam da Balkanci imaju puno nedostataka, ali da se ne treba prema njima odnositi sa toliko prezira. Jer ne treba zaboraviti da dva velika zla dvadesetog vijeka, boljsevizam i nacizam, nijesu nastala na Balkanu. Dakle, kad cujem deklaracije kao sto je deklaracija predsjednika Crne Gore, Mila Djukanovica, to me zaista raduje i ne samo zato sto to odgovara Albancima, nego u mnogo sirem smislu, jer zelim da priznam balkansko dostojanstvo i odvaznost bilo gdje da se ono pokaze, bilo da je to u Crnoj Gori, cak i u Srbiji, ako bi neko podigao glas protiv tog varvarstva danas. U tom kontekstu zelim da izrazim gospodinu predsjedniku Djukanovicu zahvalnost za njegovu deklaraciju i da mu kazem da mu to sluzi na cast i njemu i njegovoj zemlji i njegovom narodu, Crnogorcima. Ne samo zato sto se radi o Albancima, nego, uopste, zbog takvog stava. I ja mislim, i hocu u to da vjerujem, jos uvijek, da, uprkos svih trzavica na Balkanu, uprkos zla koji se tamo siri, jer je zlo prejako, ubijedjen sam da i dobro moze da zavlada, zlo je jace i brze, ali i dobro, koje nije tako brzo kao zlo, moze da nas "zarazi" i da postane norma. Bilo bi divno kada bi taj demokratski stav crnogorskog naroda, ta emancipovana misao mogla da utice i na ostalo javno mnjenje.

B. B.: I mit Kosova je presao svaku mjeru i u nasem konfliktu, pa mi se cini da nam samo skodi kad se pozivamo na njega.

I. K.: Ja sam o tome vise puta govorio. Sada i novine pocinju da citiraju isjecke iz istorije, jer je istina o Kosovu drugacija od srpske propagande, to jest, osnovni problem jeste da je falsifikovana sama bitka, mislim na ucesnike bitke. Ta velika bitka velike balkanske koalicije balkanskih naroda protiv Otomanskog carstva, svedena je od strane srpske propagande na srpski monopol. Iskljucili su Bosance, Rumune, Albance i sada francuska stampa pocinje da citira djelove istorije ko je ucestvovao u toj bici, jer su cak i komandanti drugih naroda zanemareni. Glavnokomandujuci je bio car Lazar, ali je tu bio i kralj Tvrtko, Bosanac, Vojvoda Mircea, Rumun, albanski grofovi - Balsa, katolik i Jonima pravoslavni, bilo je pet vojskovodja koji su rukovodili bitkom i ono sto jos potvrdjuje srpsku falsifikaciju jeste da je bila jos jedna bitka balkanske koalicije, ali Srbi o njoj nikada ne govore, bitka koja je bila isto toliko velika, jer je koalicija bila izmedju Grka i Bugara. Znaci, dva puta su se Balkanci borili protiv Turaka i bitka na Kosovu bi trebalo da bude simbol prijateljstva medju balkanskim narodima. Ali, ona je prevracena u simbol mrznje, to je jedan od najvecih zlocina. Ubijedjen sam, da ce kad Crnogorci i Srbi saznaju istinu, dozivjeti sok, oni su bili prevareni i zarazeni tom propagandom, tim otrovom godinama i to je smijesno i tragicno istovremeno.

B. B.: Kako se po vama moze rijesiti pitanje Kosova?

I. K.: Na Kosovu zivi dva miliona Albanaca i ako jedna zemlja bombarduje svoje sugradjane, kako to cini Srbija, ona je pokazala na jasan nacin da je taj narod njoj stran, da su to stranci za nju i da nemaju nikakve veze sa Jugoslavijom, oni su stranci, a Srbi misle da imaju moralno pravo da ih masakriraju. Pa kad se to dogodi onda je svrseno, ti narodi ne mogu da zive zajedno. Ne treba biti idealista: na Balkanu se nikad ne zaboravlja prolivena krv, ne treba biti hipokrita, treba naci formulu da se Srbi i Albanci razdvoje. Drugo je pitanje kakva ce biti ta formula. Ali, mislim da su neki Srbi dovoljno inteligentni i da su shvatili da nista dobro nece ispasti sa suzivotom na Kosovu. Treba da se razdvoje. Kao kad se bracni par razvede, moraju da se rastanu. Mogucnosti su velike. Ne treba reci ili crno ili bijelo: ili autonomija, koju predlaze Milosevic, ili nezavisnost, kako traze Albanci. Ja mislim da se moze naci neko sredisnje resenje, ima toliko alternativa, kao neki prelazni period. Potrebna je samo dobra volja, hrabrost i moral. Zar je moguce da dva miliona Albanaca budu na milost ili nemilost osam miliona Srba?! To je nedopustivo!

B. B.: Vi znate da Srbi posebno podvlace da je Kosovo kolijevka srpske kulture.

I. K.: I to je nesto cemu ljudi pocinju da se smiju. Do sada je neko i vjerovao, ali cim su masakrirali i djecu zbog toga, pokazali su pravo lice. Jedna francuska novina je napisala u nedjelju da diktatori, od Hitlera do Milosevica, uvijek nadju tri linije u istoriji da bi opravdali svoje zlocine. Sada je Evropa shvatila da je to strasna manipulacija, mislila je naivno da je tako dok nijesu pogledali u knjige istorije. Sve su to lazi kad pogledate krvavu stvarnost. Postoje dvije istorijske istine i treba obje postovati. Nema tu nikakve nostalgije za kolijevkom, sve su to vulgarne lazi, smijesne, pored krvave stvarnosti. Ali Albanci imaju i demografsku realnost. Ne poricem ja da se Srbi sjecaju Kosova, ali i Albanci se sjecaju Kosova, to su iste uspomene. Srbi su imali srpske crkve, a Albanci su imali katolicke crkve. Kada su juce pokazali na francuskoj televiziji katolicke crkve, francusko javno mnjenje je dozivjelo sok, jer je propaganda stalno govorila da su tamo samo muslimani, muslimani... I juce su vidjeli katedralu u Pristini, u kojoj su se molili za mrtve. Vidite izvjesnu istiu do sada skrivanu. Pogledajte istinu pod drugim svjetlom, to jest, katolicka albanska crkva je starija od srpske crkve. Srpska propaganda je govorila o strasnim posledicama Kosovske bitke za sebe, ali i Srbi i Albanci su bili hriscani. Milosevic je objasnio kao da su Turci i Albanci zajedno osvojili Kosovo. To je strasno! To je vulgarna deformacija, nesto rijetko u ovom vijeku. Otpor Albanaca je trajao jos citav vijek poslije Kosovske bitke. Turci i Albanci su bili smrtni neprijatelji. U 17. vijeku kada je Otomansko carstvo napravilo vjest strateski potez, ekstravagantan, izabravsi za sefa, velikog vezira, Albanca Kopela, mnogi Albanci su se polakomili i bili privuceni vlascu. To je istina. Takvi su Balkanci ambiciozni, avanturisti. Tako je u 17. vijeku pocela neka vrsta mira izmedju Albanaca i Otomanskog carstva. Jer su Albanci drzali vizirsko mjesto desetinama godina. Ali to je bilo mnogo kasnije i nema veze sa Kosovom. Uprkos tome, bilo je u Albaniji uvijek strasnih pobuna, vi se sjecate Tepelena. Grcka ga je iskoristila da se oslobodi od Otomana. Bilo je mnogo bitaka. Treba malo dobre volje da se to kaze, i da se objasni i kaze istina.

B. B.: Kako zamisljate Kosovo u skoroj buducnosti: autonomno, samostalno, sa Albanijom?

I. K.: Iskreno govoreci, nije sada pitanje da li ce sa Albanijom ili ne. Radi se o necem drugom. Postoje razne opcije. Prije dvadeset godina masakrirali su Albance zato sto su trazili republiku, kao Crna Gora, Makedonija, znaci, sve opcije su moguce. Srbi su poceli da varaju medjunarodno mnjenje kad su govorili: treba da razgovaramo o skolskom sistemu. Prvo su pobili djecu pa sad hoce da razgovaraju o skolskom sistemu. To je stvarno cisti cinizam. Ti veliki gospodari predlazu sad da razgovaraju. Malo je kasno. Srbija ce skupo platiti tu prolivenu krv.

Dva klisea kojima se Srbi sluze protiv Albanaca jesu: teroristi i islamisti. Oni su demaskirani sada. Igrali su na kartu "islamisti". Vi znate da u Albaniji postoje tri religije, a na Kosovu dvije. Ima vise muslimana, ali ima i katolika, vecina je muslimanska, Srbi su igrali na tu kartu da bi osvojili medjunarodnu simpatiju, ali ta karta vise ne igra, jer ako ste kriminalac vi mozete biti i hriscanih i mozete biti jos opasniji kriminalac hriscanin. Vi mozete biti protiv svih hriscana svijeta. Eto zasto Milosevic ne razumije da je usao u fatalnu igru, fatalni put.

Ja sam pisac i radim za sve narode, osobito za balkanske i zelio bih da se ti narodi pomire, i kasnije emo vidjeti i pitati se zasto smo dozivljavali ove kosmare, zasto smo bili bolesni i ludi.