Jos jedna godina se blizi kraju. To je vreme kada se moramo osvrnuti na 
period koji ostavljamo za sobom i kada treba svesti racune. Ne mozemo biti 
zadovoljni onim sto se zbivalo prosle godine, niti mozemo biti srecni sa 
ovim sto nas danas okruzuje; ako ne budemo spremni da menjamo i da se 
menjamo, necemo imati razloga da nesto bolje ocekujemo ni u buducnosti.
Ogromnu energiju koja se pre godinu dana izlila na ulice srpskih gradova 
iscrple su stranacke razmirice. Demokratske promene, koje su se dale 
naslutiti, skrenute su ka sporednom ulazu; glavna kapija je sirom otvorena 
korupciji i samovolji. Vladavina zakona se povukla pred zakonom batine. 
Obecane ekonomske reforme i preporod pretvorili su se u rasprodaju 
nacionalnih resursa i otvoreni grabez tudjeg i nezaradjenog. Umesto 
povratka u svet pojacane su resetke kaveza izolacije! Zamor i rezignacija 
zamenili su elan i delanje. Zaboravljene su izbeglice iz Krajine. Srbi 
preko Drine se cesto ne dozivljavaju kao deo istog narodnog bica. Ljudi 
proterani sa svojih ognjista poceli su da se posmatraju kao teret, a ne kao 
ljudska, eticka i nacionalna obaveza. Cvet nase mladosti otisnuo se da 
izgradjuje i sebe ugradjuje u druga drustva; starima i umornima ostavljeno 
je da grade buducnost Otadzbine.
Ali nije vreme za gnev, niti za predavanje ocajanju. Nije vreme ni za 
mrznju, jer mrznji nikada nije vreme! Vreme je za suocavanje sa istinom. 
Vreme je za odluke za koje su prilike odavno sazrele. Vreme je za promene!
Demokratija se ne prima na dar. Demokratija se osvaja! Nas narod nece imati 
priliku da na ovom svetu oproba srecu u nekom drugom zivotu. Ovo je nas 
zivot, ovo je nase vreme, ovo je nasa zemlja i nasa bastina. Niko nema 
prava da od necijeg pravi nicije! Politickoj sebicnosti i praznoslovlju, 
manipulaciji istorijom, zrtvovanju nacionalnih interesa sopstvenoj 
politickoj promociji, unistavanju ekonomske osnove naroda u korist 
sopstvenog politickog i ideoloskog prezivljavanja, mora se reci dosta!
Mi imamo snage, mi posedujemo energiju, nase je znanje, i zato ne rasipajmo 
taj kapital uzalud! Ne mozemo se odreci svoje istorije, svoje vere i svojih 
uverenja, niti od svojih suseda trazimo da se toga odreknu. Ono sto trazimo 
jeste da se traganje za razlikama zameni traganjem za slicnostima. Duzni 
smo da naucimo da zivimo jedni pored drugih, ako vec ne mozemo i necemo da 
zivimo jedni sa drugima. Mi smo deo sveta, svidjalo se to kome ili ne. Iz 
njega se mozemo iskljuciti jedino sami. Nasa Otadzbina je jedna i 
nezamenljiva, ali citav svet je i nase delo, i nasa postojbina. Glave gore, 
Srbi!
Bozic je pred nama. Mudraci i pastiri, prateci zvezdu koja je najavila 
Rozdestvo Hristovo, dosli su da se poklone onome koji se ocelovecio da bi 
se zrtvovao za dobro svih. Prateci druge zvezde, neki medju nama zrtvuju 
sopstveni narod svog licnog dobra radi. Ali nema nicijeg dobra po cenu 
opsteg zla! Vremenu ljubavi i milosrdja, koje je obelezje Bozica, sledi 
vreme radosti i nadanja, koje je obelezje Nove Godine! To je vreme kada 
sebe nudimo drugima, kada se otvaraju i vrata domova i kapije srca. Ne 
smemo dozvoliti da brave nasih vrata i kapija ostanu zakljucane, i nikoga 
ne smemo ostaviti bez nade.
Mir Bozji, Hristos se rodi! Srecna Vam Nova Godina!
London, decembar 1997