Povodom apela G.Ivana Veselinovica opoziciji da istupi
svojim programom reformi
Smatrajuci motive g. I.V. dobronamernim i nemajuci neke posebne primedbe 
na detalje teksta uzimam ga samo kao povod za kritku osnovne ideje. 
Ideja da opozicija nema program ili da stranke koje je cine imaju
protivurecne koncepcije (i programe) se isuvise cesto javlja u 
dobronamernim i 'dobronamernim' komentarima uglavnom mlako 
zainteresovanih posmatraca, zajedljivih stranackih disidenata a sto je
najgore, koristi se kao krunski argument vlasti u napadima na opoziciju 
i obmanjivanju gradjana o sustini sukoba vlasti i opozicije.
Ova fama o programu bi vec bila dosadna da nije pogresna i stetna. 
Evo i zasto: 
1. Pitanje programa je znacajna tema predizbornih rasprava ali u 
   demokratskim zemljama. 
   U Jugoslaviji demokratije nema i jedini program prema kome gradjani 
   treba da se opredele je demokratija ili diktatura.
2. U demokratskim zemljama opozicione stranke sklapaju koalicije na 
   osnovu bliskosti programa radi smene postojece vlasti a podudarnost
   njihovih programa je garancija stabilnosti buduce vlade, konzistentnosti
   buduce politike a istovremeno i implicitna kritika trenutno 'vladajuceg'
   programa.
   
   U nasem pred-demokratskom stanju prvo treba srusiti vlast koja ne
   dopusta da bude smenjena, ne dopusta kritiku svoga programa (ako ga 
   uopste ima),ne dopusta iznosenje nekih drugih programe kao ni samu 
   legitimnost onih koji takve programe iznose.
 
Od demokratske opozicije treba traziti jedino globalnu saglasnost o 
demokratiji i kapitalizmu kao osnovama opsteg drustvenog konsenzusa. Ovo 
naravno ukljucuje i privatizaciju, oslobadjanje medija i prihvatanje
odredjenih pravila politicke borbe. O konkretnim programima ce se 
raspravljati u vreme prvih stvarno demokratskih izbora kad  ove stranke 
i mozda jos neke koje ce se formirati postanu konkurenti na slobodnom 
politickom trzistu. 
 
Sto se tice baznog konsenzusa - on postoji. Postoje i programi ali ne i
uslovi da se tim programima izadje u javnost jer te javnosti nema. U
sadasnjim uslovima istrgnuti detalji nekog ozbiljno uradjenog programa 
mogu samo da se zloupotrbe od vladajuce 'industrije obmane' za dalje
sludjivanje ionako sludjenih gradjana. 
Jedino sto  opoziciji treba u ovom trenutko to je uverljivost, utisak da se
na njih moze ozbiljno racunati ili ukratko - dobra reklama ( Tu bi naprimer
Vuku vise vredelo da se podsisa, fazonira bradu i povremeno drzi vodu u 
ustima nego deset tomova ekonomskog programa sa podpisom Miltona Fridmana) 
Narod - glasacku vecina koju treba pridobiti za promene - ne zanimaju 
pametni elaborati, njima trebaju 'pametni' politicari ili preciznije - 
uverenje da politicar zna sta i kako treba raditi. Sto se tice onih 
obavestenih (da ne kazem pismenih) skeptika, ako dosada nisu shvatili gde 
zive i sta nam treba- moraju da se zamisle. Greska je do njih.    
Dakle od opozicije treba traziti da uz pomoc naroda srusi Milosevica, 
uspostavi privremenu ('prelaznu') vlast, sto pre stvori preduslove za 
politicku i ekonomsku konkurenciju i da sto pre zakaze prve slobodne izbore.
Ako to uspe - puna kapa. Ako usput pokaze da bi mogla uspesno i da vlada - 
jos bolje, bar necemo morati odmah da trazimo nove.
Dusko Ciric
 
Toronto