Neznam da li je hvala jos uvek dodvoljno velika i topla rec u Beogradu. 
Sta drugo da Vam napisem osim jedno veliko hvala.
Stid me je da priznam ali ja sam jedan od mnogih iz famozne "Seobe '92". 
U cardaku ni u Beogradu ni u Filadelfiji - ali srcem jos uvek negde 
izmedju "Konja" i "Grcke Kraljce". Nemam snage da se vratim. Nemam 
izvinjenje za poslednjih per godina, ali razmisljam i trazim. Izvinjenja 
za ostanak ovde ima puno, uvek jedan vise nego sto treba. Kao "odliveni 
mozak" nije mi bilo tesko da radim ono sto sam oduvek zeleo da radim u 
Beogradu, jos uvek nisam prao sudove, selio namestaj ili zvao Beograd da 
mi se posalje malo para. I eto kad ukljucim svoj glupavi kompjuter 
ujutru na poslu, bar se nesto desi - procitam vase novine bez kafe i 
"male kisele" i nahranim svoj odliveni mozak necim sto mi jos uvek puno 
znaci.
Hvala jos jednom i nemojte prestati da nas hranite - valjda ce te nas 
tako vratiti.
Milos