Sada vec vise ne znam gde smo mi to isli, ni ko je sve bio sa mnom 
u 
kolima (sto nije ni bitno), samo znam da smo isli preko nekih planincina. 
Ovo 
planincina treba uzeti uslovno jer za mene je i Fruska Gora planina (uvek 
kada idem preko Venca plasim se da ce nas zavejati). I sada, posle 
dugotrajnog uspona obidje nas neki auto koji je imao 'domorodacku' 
registraciju. Vispreni, kakvi jesmo vec bili, brzo se usaglasimo da cemo ga 
pratiti u stopu (tj auspuhu) jer, Boze moj, on je iz tog kraja, zna put, 
ustedecemo mozda citavih 2 minuta. I stvarno covek se pokazao kao vrstan 
poznavalac ceste sve izazivajuci ushicenje i odabravanje kod nas, njegovih 
vernih pratilaca: 
- Svaka mu cast!
- Ovde je mogao malo brze.
- Nije, vidis da je 'kontra' krivina.
- Zna covek sta radi.
I sve tako do podnozja (RAVNICAAAAAA:))))) Pumpa je odmah tu bila i skrete 
covek da natoci i mi za njim, da malo danemo dusom. Parkiramo se malo dalje 
i 
cekamo da vidimo lokalnoga Senu 'uzivo'. Otvaraju se vrata i on ISPADA iz 
kola. Ispada jer je bio tako pijan da nije mogao, ne da stoji, nego da 
sedi. 
Mozete si misliti kakvo je nase raspolozenje bilo kada smo videli da smo 
sledili tog tipa duz opasnoga planinskog puta. Jedva se onaj sto je prvi 
predlozio da ga pratimo spasao naseg opravdanog gneva. Bilo je: 'Ludace 
jedan, 'oces sve da nas poubijas. Vidis koga smo pratili. Koga mi 
slusamoooooo' i sve tako.
Lep pozdrav
Rasko