YuQwest Pisanije
BIO JEDNOM JEDAN CAR
PRVI CIN
 
 
Nekakav jadno obu~en ~ovek ulazi na glavna pozori{na vrata
vodaju}i magarca. Ne vidi nikoga, ne ~uje nikoga. Pevaju}i i
sviraju}i slabo razumljivu pesmu, bezbri`no prolazi glavnim prolazima
glavne pozori{ne sale, gde publika ve} o~ekuje po~etak predstave.
Jednako bezbri`no i veselo, penje se sa magarcem na pozornicu,
podi`e zavesu i nestaje iza scene.
PRVA SLIKA     Sa leve strane pozornice se nalazi grupa
               devojaka i de~aka obu~enih u bele kostime,
               stilizovano odelo kamenog doba. Sa desne
               strane pozornice grupa devojaka i de~aka koji
               su obu~eni u crvene kostime. Izme|u dve
               grupe, uzana staza. Na vrhu staze, sedi bubnjar.
               Iza bubnjara, kameni tron sa carem na njemu.
               Pored cara, carica i princeza. Levo od cara,
               velika kamena posuda nalik na }up. Iza carske
               porodice se vidi veliki ulaz u carsku pe}inu.
               Bubnjar u po~etku udara spori ritam. Obe
               grupe izvode svoju ritualnu igru ne dodiruju}i
               se. Kako bubnjar menja ritam, tako se igra
               razvija na pozornici pri~aju}i neku svoju
               pri~u. Na carevom licu se prime}uje osmeh
               zadovoljstva, carica i princeza su, ~ini se,
               nezainteresovane.
DRUGA SLIKA    Negde pri kraju ritualnog plesa, jedan od
               igra~a prilazi caru. Izgovara nepoznatim
               govorom neke ma|ijske re~i i svom vladaru
               predaje crni predmet. Car je ponovo
               zadovoljan, ~itava carska porodica se smeje.
               Kako ritualni ples prestaje, neki plesa~i tako|e
               izra`avaju svoje zadovoljstvo.
TRE]A SLIKA    Car ustaje. Iz posude sa leve strane vadi zlatno
               kamenje i razne drugo bogatstvo, zamahuje
               obema rukama ka plesa~ima bacaju}i
               dragocenosti u publiku. Dve plesa~ke grupe se
               me{aju, nastaje velika tu~a za zlatnim
               kamenjem. Tu~a traje dugo, `estoka je i
               surova. Vidi se veliki broj povre|enih, mrtvih.
^ETVRTA SLIKA  Car poziva gardu. Dvorske sluge i robovi unose
               presto u pe}inu. Scena se okre}e, brzo menja
               scenografija. Carska pe}ina je pred nama:
               velika luksuzno ure|ena prostorija sa ognji{tem
               u centru. U dubini pozornice, samo se naslu}uju
               dve mnogo manje pe}inske prostorije.
               Car se smeje, carica vri{ti, princeza deluje
               upla{eno. Pojavljuju se dvorski savetnici. Niko
               ni{ta ne govori. U zvu~noj pozadini, ~uje se
               galama i uzvici spolja.
               Dvorske sluge i robovi su ponovo postavili
               kameni presto na pravo mesto u carskoj pe}ini.
               Car seda, prestaje da se smeje zagledaju}i se u
               ono {to mu donose da jede. Zadovoljan mirisom
               i ukusom, pro`dire hranu. Ostatke baca posluzi
               i sa rado{}u gleda kako se ovi grabe oko
               neoglodanih kostiju.
               Carica neprekidno poku{ava da ne{to ka`e caru,
               no ovaj joj ne dopu{ta. Nudi joj hranu, ali
               carica odbija. Princeza bi `elela da ode, no car
               joj ne dopu{ta.
PETA SLIKA     Dvorski savetnici po drugi put pored cara.
               Ovoga puta, car se odlu~uje da ih saslu{a.
               Jedan od njih najavljuje dolazak poslanika
               jednog od susednih plemena. Car negoduje,
               ka`e da nije vreme da se u toku njegovog
               ro|endana raspravlja o ozbiljnim pitanjima
               dr`ave. Jedan od savetnika demonstrativno
               izlazi. Car otvara neku ~udnu posudu, umija
               se onim {to je u njoj; podi`e je i ispija ostatak.
               Carica se trudi da ne poka`e svoje
               nezdovoljstvo. Princeza samo {to ne pla~e.
               Car joj prilazi, miluje je, pita {ta `eli. Ona
               pokazuje prema figurini od terakote. Car se
               savija, gleda prema onome {to pokazuje.
               Princeza mu ka`e da ne `eli da ide sa njima na
               veliki put, ne `eli da putuje morem na velikoj
               la|i, ne `eli da obilazi sa roditeljima druga
               plemena i njihove carske pe}ine. Car se smeje,
               car se raduje princezinom negodovanju.
               Ube|uje je da put ne}e da bude dug, putovanje
               je prazni~no, jednostavno, namenjeno
               opu{tanju i drugim ovozemaljskim radostima.
               Plemena koje bi posetio, obja{njava dalje svojoj
               }erki car, slave u isti dan iste bogove plodnosti.
               Kako je jo{ dete, princeza ne prestaje sa
               negodovanjem i plakanjem. Car prilazi jednoj
               od posuda pored zida, vadi iz nje predmet nalik
               jajetu i baca ga prema drugom zidu. Nervozno
               {eta po prostoriji. Svi savetnici izlaze. Ostaje
               carska porodica.
[ESTA SLIKA    Kao nikada ranije, carica zapo~inje divlju
               tiradu u~e}i svog mu`a politici i vaspitanju
               dece. Ube|uju}i ga da zaista ne bi trebali da
               putuju, navodi re~i gleda~ice u zvezde i prve
               dvorske vra~are Singidumne: ona im je
               najavila nesre}u, samo}u, izgubljenost, mo`da
               smrt, dodir sa mra~nim silama. Carica je zato
               da ne vode dete, neka ga ~uva guvernanta i
               dvorska u~iteljica Gardelia. Okre}u}i se
               figurini od terakote, car psuje Singidumnu
               ube|uju}i caricu da ova samo la`e, jedino je
               spremna da najavi zlo i omogu}i njegovim
               neprijateljima da ga proizvedu. Ako je jednom
               re{eno da se ide, ka`e car, ima da se ide.
SEDMA SLIKA    U pozi molioca, nenajavljen, ulazi u prostoriju
               Heksagon, carev dvorski policajac i ministar za
               napada~ka i odbrambena pitanja. Car odmahne
               rukom ka carici i princezi, {to je za ove znak
               da iza|u. Heksagon moli cara da ga
               najozbiljnije poslu{a. Car seda na kameni
               presto, prekrsti noge i ruke o~ekuju}i {ta }e
               Heksagon zna~ajno da mu ka`e. Dvorski
               policajac, {etaju}i se levo-desno, pri~a caru
               pri~u o pobuni u jednom delu carstva
               izazvanoj prevelikim nametima u jabukama i
               kozijem mleku. Car upozorava Heksagona na
               prirodu dana{njeg dana, ali ovaj se brani malim
               brojem dana koji su ostali do carevog polaska
               na put. Nastaje kra}a ti{ina. Car `muri na svom
               prestolu, Heksagon je okrenut ka njemu i
               strpljivo ~eka. Najzad, car izri~e svoju
               odluku: pohapsiti pobunjenike, oterati ti ih u
               najdublje dubine rudnika zlatnog kamenja.
               Heksagon ne bi `eleo da se tako postupi, ali mu
               car daje do znanja da se o njegovim odlukama
               ne raspravlja. Svaku pobunu, ka`e, treba skr{iti
               na vreme, pobunjenike primerno kazniti. Sile
               nebeske, sile bo`ije, sile prirodne ne opra{taju,
               za{to bi jedan car. O~igledno nezadovoljan,
               Heksagon izlazi.
OSMA SLIKA     Car ostaje sam. Okre}e se figurini od terakote.
               Pravdaju}i se bogovima koji ga {tite, izri~e
               naglas svoje vi|enje sveta koji ga okru`uje,
               dru{tva i njegovih zakona. Ne{to kasnije, ustaje
               i prilazi vatri. Baci u nju drvo-dva, zatim
               zapeva jednu od svojih omiljenih pesmica, onu
               koju mu je majka pevu{ila pred spavanje,
               nekada pod punim letnjim mesecom. Tamo
               dokle mu se}anje se`e, pri~a zatim, uvek je
               bilo isto: uvek je ja~i i grublji grabio vi{e.
               Carevo je da caruje, da u svakom trenutku bude
               autoritet: ja~i i grublji od ostalih. Zava|ena
               plemena carstva uspeo je da pomiri samo
               svojom silom, grubo{}u nesavr{enih ljudskih
               zakona. Skup{tine i plemenski sabori, okre}e se
               ponovo svom bogu od terakote, samo rasipaju
               dragocenu snagu.
DEVETA  SLIKA  Sa malim dobo{em oko vrata, u carev monolog
               uska~e Ironidim, luda dvorska. Ludim me
               smatraju i vide, ka`e, ali ja lud nisam. Car se
               smeje. Ironidim peva svom vladaru
               ro|endansku pesmu: `iv bio, `iv mi bio, carstvo
               na{e pro{irio, sve susede pokorio... Sa carevog
               lica sija osmeh sre}nika. Pro{iriti moje carstvo
               do toplog mora i dalje, ka`e drvorskoj ludi,
               velika je moja `elja. Ironidim otpevava: udajte
               princezu za princa plemena morskog, suseda
               primorskog. Posle ove male, nesta{ne,
               bezbri`ne pesmice, car postaje jo{ sre}niji.
               Ludo moja luda, ka`e Ironidimu, od tvojih
               ludosti }u i sam da poludim.
DESETA SLIKA   Jedan od dvorskih ~uvara najavljuje dolazak
               Pentagona, carevog dvorskog pronalaza~a
               igra~aka i oru`ja najrazli~itije vrste i namene.
               Pentagon ulazi osmehnut, ono {to nosi u ruci
               izazove radoznalost kod dvorske lude.
               Klanjaju}i se, pozdravi cara. Ironidima samo
               prezirno pogleda. Lud je ludom, pevu{i
               Ironidim, najlu|i neprijatelj. Prave}i se da
               ni{ta ne ~uje, Pentagon preda caru zagonetnu
               stvar. Novo oru`je moje, po~ne sa zanosom
               da obja{njava Pentagon svrhu stvari, mo}nije je
               od svih do sada poznatih, za carstvo na{e
               nesvrstano prava za{tita od bolesnih
               osvaja~a sa istoka.  Kamen zagreva, kamen
               pali, a  onda ga tako vrelog rasprkava u
               milje sitnih hiljada. Od neprijateljskih vojski
               ostaje prah, od neprijateljskih gradova ostaje
               pusto{. Car, ponovo na svom tronu, vi{e prati
               reakciju dvorske lude nego {to se trudi da izrazi
               svoju. Ironidim se sme{ka bacaju}i drvo-dva u
               vatru. Gospodaru, produ`ava Pentagon, otkrili
               smo novi plod duboke zemlje za na{e mo}no
               oru`je, sada  i sami posedujemo gvo`|e. Tek
               na ovu vest, car se usudi da iska`e svoju radost
               pred Pentagonom. Ujedno ga upita kako ide
               obnavljanje la|e, one kojom }e samo sa
               carskom porodicom i posadom krenuti na kra}i
               zabavni put. Sve~ana la|a je spremna,
               odgovori mudro Pentagon.
JEDANAESTA SLIKA  Uzdaju}i se u Ironidinu dobru volju, car
               mu uobi~ajenim znakom zapovedi da iza|e.
               Shvativ{i da se odlu~uje o ozbiljnim pitanjima
               odbrane carstva, dvorska luda za~as nestane.
               Jedan nam je svedok ipak bio potreban,
               diplomatski se izrazi Pentagon. Luda mo`e da
               svedo~i samo o na{im ludostima,
               blagonaklono kimnu glavom car. Protuma~iv{i
               ovaj carev gest kao otvaranje puta za svaku
               vrstu razgovora, Pentagon stade da do detalja
               opisuje novo oru`ije i sto jedan na~in njegove
               primene u mogu}im budu}im opsedanjima
               velikih gradova. Verovao sam i ranije tvojim
               osvaja~kim bajkama, ustade sa prestolja car,
               nije potrebno da me ube|uje{ u ne{to {to jo{
               ne postoji. Radije mi ispri~aj pri~u o
               iskopi{tu novog materijala, mo}nog gvo`|a,
               ili kako se ve} zove. Sre}an {to je jedan od
               prvih koji caru saop{tava ovako zna~ajnu vest,
               Pentagon zapo~e pri~u kratkim opisom
               mogu}nosti novog materijala. Kako je car mirno
               i bez ikakve reakcije slu{ao, Pentagon se upusti
               u opisivanje mesta na kome je otkrivena
               neobi~na `ica, na~inu na koji je pronalazak
               proveren, pronalaza~ima koji su za sve
               zaslu`ni. Pronalaza~e bi valjalo nagraditi,
               progovori car Viktor. O gospodaru, posko~i
               Pentagon sav nesre}an, ne{to tako nije
               mogu}e. Kako su se isti bili bunili protiv
               va{ih velikih nameta i uve}anja vojske,
               Heksagon ih je pogubio. Car poku{a ne{to da
               ka`e, no od svih mogu}ih i nemogu}ih
               re~enica, prostih i slo`enih, uspede samo da
               Pentagona po{alje napolje nare|uju}i mu, usput,
               da odmah i bez odlaganja pozove Kardelenka,
               dvorskog filozofa i proizvo|a~a novih
               ideolo{kih postavki. Shvativ{i da je caru
               odjednom postalo lo{e zbog vesti o
               pronalaza~ima, Pentagon nije ~ekao da mu se
               dva puta ka`e {ta i kako treba da radi. Luda
               mo`e da svedo~i samo o na{im ludostima,
               ponavljao bi car sebi u bradu o~ekuju}i
               Kardelenkov dolazak.
DVANAESTA SLIKA   Setite se mojih re~i o dru{tvenoj
               pravednosti, izrazi se Kardelenko na carev
               srda~ni pozdrav, ~uo sam da ste nesre}ni
               zbog pogubljenja pronalaza~a novog
               materijala. Ako je jedan Zakon, onda mora
               da va`i za sve! Ako su se bunili protiv va{e
               volje, normalno je da su pogubljeni.
               Shvataju}i da Kardelenko govori mudro i samo
               u prilog svog li~nog opstanka, car ga grubo
               prekinu. Kardelenko se instinktivno povu~e
               prema vatri. Kada me vi{e ne bude bilo,
               strahovao je car Viktor, koji }e to Zakon da
               va`i za sve? Ja sam kona~an, Zakon za sve
               bi trebao da bude beskona~an. Kardelenko
               se boja`ljivo pribli`i caru prolaze}i pored
               figurine od terakote. Skoro istih godina i
               `ivotnih iskustava, car Viktor i Kardelenko su o
               svemu imali sli~no mi{ljenje; bio je to glavni
               razlog, mo`da i jedini, {to je car uzeo
               Kardelenka za dvorskog filozofa i proizvo|a~a
               novih kamenih ideolo{kih postavki. Ja mislim
               gospodaru, Kardelenko je nastojao da bude
               krajnje neprirodan, mislim da }e i posle vas da
               postoji samo va{ Zakon za sve. Va{ smisao
               za pravdu i istinu je beskona~an, prevazilazi
               dakle va{u kona~nost u fizi~kom. U~ini}u
               sve da Zakon za sve po{tuju svi u va{em
               carstvu. Na poslednje Kardelenkove re~i, car
               samo {to se nije grohotom nasmejao. Recite
               novim varvarima na na{im granicama, car je
               uvek zvani~no{}u je ugu{ivao napade smeha,
               recite im da Zakon za sve va`i i za njih! Oni
               }e se utopiti u na{e vrednosti, ka`ete, oni }e
               se integrisati. Se}ate li se {ta su na{i daleki
               preci u~inili starosedeocima dolaze}i ovde?
               Zakon za sve je uvek zakon ja~ega.
               Kardelenko je }utao, dugo }utao okrenut ka
               vatri. Ono {to je `eleo da ka`e, moglo je da
               uvredi cara. Ostaje nam jedino da budemo
               najja~i, govorio je ono {to nije `eleo da ka`e,
               da silom na{e plemenitosti nametnemo
               drugima Zakon za sve. Neka su nam bogovi
               na pomo}i! Car se ipak nasmeja. Iza|imo da
               se pro{etamo, povu~e Kardelenka za sobom.
TRINASETA SLIKA   Ulaze}i sa Singidumnom u glavnu carsku
               pe}inu, carica je o~ekivala da }e zate}i cara i
               nekog od njegovih savetnika. Ne nalaze}i
               nikoga, okrenu se prema Singidumni sa
               izvesnim strahom. Na{ gospodar je sa
               Kardelenkom, nasluti sada{njost Singidumna,
               pripremaju najplemenitiji Zakon za sve, onaj
               koji }e va`iti beskona~no, carevati i posle
               careve smrti.  Carica Katarina se nasmeja od
               srca. Htela je da ka`e da osim princeze i njenog
               izabranika, ni{ta drugo ne mo`e da caruje posle
               careve smrti, nikakav "Zakon za sve".
               Kardelenko se samo zaludno zanosi novim
               postavkama, carica se odlu~ila da kritikuje,
               nikada mu ni{ta nije uspelo od kamenih
               ideolo{kih postavki. Narod je nezaja`ljiva,
               neuhvatljiva reka sa mnogo brzaka i virova.
               Singidumna obori pogled. ^inila je to uvek kada
               bi osetila opori ukus istine. Ni pro{lost ni
               budu}nost ne mogu ni{ta protiv divljih erupcija
               narodnog gneva, vrelih gejzira hirova ve}ih i
               manjih grupa na rubovima velikog Viktorovog
               carstva. Zakon za sve, produ`i carica, bi}e i
               ostati jedino zakon za umirenje savesti cara
               i njegovih vitezova. Ne vlada se Zakonom za
               sve, ve} silom uz pomo} dobrote na{ih svetih
               bo`anstava. Singidumna ponovo obori pogled.
               @elela je da carici jo{ jednom uputi poziv da
               ostane tu gde jeste, ne polazi ni na kakav
               ro|endanski i bilo koji drugi daleki put vodom.
               Znamenja mi ka`u, pribli`i se vatri,
               gospodarice, bo`anstva vode i vetra }e biti
               vrlo gnevni narednih dana. ^uv{i Singidumnu,
               carica oseti strah, skoro se sagnu od nekog
               udara zle sile u predeo slepoo~nica. Mogla je
               da vidi vatru i crvenu figurinu od terakote, bol
               je prekrio sve ostalo. Hodaju}i te{ko napred,
               u~inilo joj se da ruke same od sebe `ele da
               dodirnu figurinu. ^im se to desi, carica se oseti
               ne{to slobodnijom. Znamenja, re~e
               Singidumni tonom o~ajnice, znamenja,
               Singidumna. Valja ubediti onoga koji `eli
               Zakon za sve!
^ETRNAESTA SLIKA  Krajnje slobodno, slede}i tragove `enskog
               mirisa, dru{tvu carice Katarine i Singidumne se
               pridru`i Nazorikus, carev dvorski pesnik i
               izvo|a~ novokomponovanih poetskih radova.
               Car me je napustio, po`ali se glume}i pla~, i
               bogovi plodnosti zaboravi{e na moju
               mu`evnost. Singidumna oseti potrebu da
               najja~im mogu}im ma|ijama op~ini
               Nazorikusa. Da je pred caricom mogla da
               sakupi hrabrosti, gurnula bi ga u vatru i polila
               najzapaljivijim uljem iz ve{ti~ije radionice.
               Na{ novokomponovani tvorac, carica oseti
               zadovoljstvo neobaveznosti izazvano
               Nazorikusovim prisustvom, ispeva}e na ovaj
               slavljeni~ki dan najlep{i hvalospev na{em
               carstvu i njegovim mo}ima. Je li tako? I na
               gorko Singidumnino iznena|enje, carica pri|e
               Nazorikusu koracima najobi~nije pe}inske
               prostaku{e, pomilova ga po kosi i najne`nije
               mogu}e poljubi. Oh gospodarice, posko~i
               radosno dvorski pesnik, opeva}u va{u lepotu
               i blagougodnost va{e vladavine kako bi se
               vekovi divili va{em osmehu i po{tovali va{u
               dobrotu. Singidumna se oseti prevarenom,
               napad stra{ne ljubomore joj raspali lice boje}i
               ga diovlja~kim crvenilom. Bedni~e nad
               bednicima, sko~i ka Nazorikusu, ostavio si
               mene, ostavio sve, a sada se ovde udvara{
               presvetloj carici kvarnim pesmicama i hodom
               nespretne `ivotinje! Iznena|ena, carica odstupi
               ka kamenom tronu. Bedni~e, produ`avala je
               Singidumna, sagore}e{ u najcrnjim mukama
               zlih taktova tvojih hvalospeva bez mere!
               Misli{ li da tvoje novokmponovane izbljuvke
               pevaju narodu carski i oni drugi peva~i?
               O~i }u ti iskopati da bi najzad moga da
               spozna{ pravu veli~inu `enske povre|enosti!
               Nazorikus po|e ka carici o~ekuju}i da makar
               u njenom pogledu na|e za{titu. Pevaj, zapovedi
               carica, pevaj i bi}e{ spa{en! I Nazorikus
               zapeva pesmu najdu`u i najlep{u od svih.
PETNAESTA SLIKA   Sava, ~etvrti i najmla|i carev savetnik,
               prepusti se i sam Nazorikusovoj pesmi. Kada se
               pojanje zavr{i, izre~e nekoliko re~i hvale.
               Carica se veselila, ~inilo joj se da nikada
               sre}nija nije bila. Gospodarice, vri{tala je
               Singidumna, ne dajte da vas zavede kvarna
               slatkore~ivost! Pribli`iv{i se Singidumni,
               carica je o{amari. Gospodarice, Sava se
               pokrenu prema Nazorikusu, Singidumna je
               danas pripremala i ispijala sna`ne obredne
               napitke. Sve {to ka`e, daleko je od na{ih
               pe}inskih obi~aja i va{e carske veli~ine.
               Singidumna je sino} i{~itavala budu}nost iz
               zvezda, uvek to ~ini pred ovaj veliki dan.
               Kada biste bili spremni da me saslu{ate, rado
               bih vam savetovao da nikuda ne idete.
               Vra}aju}i se prema kamenom tronu, carica
               izre~e molitvu bogovima za{titnicima carstva.
               Savo, poku{avala je da se smiri, ako je carevo
               da vlada divljim svojim narodom, va{e je da
               ovladate podivljim carem. Kada car ne uspe
               da pripitomi podanike, onda je lo{ i za sebe
               i za podanike. Ako savetnik ne uspe da
               urazumi cara, onda je lo{ i za cara i za
               carstvo. Lo{i ste jer cara niste urazumili.
               Carevi ste, ne moji! Sava se nakloni, zatim
               dade znak Nazorikusu da iza|e. Ima onih koji
               jedva ~ekaju da gospodar ode iz ovoga
               dvorca, otputuje daleko i zauvek. Plemena na
               ju`nim granicama carstva imaju prevrtljive
               vo|e, spremne da ubiju za par~e bezvredne
               zemlje. Saznaju li da ste otputovali, podi}i }e
               pobunu ciljaju}i na ovaj tron. Da,
               gospodarice, na ovaj tron! Ja ne `elim da im
               budem ni sluga ni rob. Ugledav{i suze u
               Savinim o~ima, carica Katarina pognu glavu.
               Nije mogla da iska`e ono {to joj je nalagala
               du`nost. Ako se to desi, pro{aputa najzad,
               izrazite prevrtljivim vo|ama ju`nih plemena
               moju podr{ku. I kao da je o~ekivala burnu
               reakciju, povu~e se prema figurini od terakote.
               Singidumna baci nekakav prah u vatru vri{te}i,
               vriskaju}i sve ja~e i nesnosnije.
[ESNAESTA SLIKA   Zabrinut zbog vri{tanja, pojavi se sa
               obezbe|enjem Kefalie, carev prvi i najstariji
               savetnik. Neposredno po ulasku, uputi Savi
               mnoge re~i prekora. Ljudi iz obezbe|enja
               dohvate Singidumnu sa `eljom da je ve`u i
               izvedu. Brane}i se, Singidumna ujede za obraz
               onoga koji joj je zatvarao usta. Carica ho}e da
               nas izda, izre~e pre nego {to su je uspavali
               jakim udarcem po glavi, ho}e da nas izda!
               Sava je uzdisao, Kefalie {etao gore-dole sve do
               trenutka kada su ljudi iz obezbe|enja izneli
               Singidumnu. Singidumna je danas pripremala
               i ispijala sna`ne obredne napitke, progovori
               vi{e za sebe Sava, sino} je i{~itavala
               budu}nost iz zvezda. Kefalie je gledao prema
               carici, no ova se nije odmicala od crvene
               figurine. Ako carica ho}e da nas izda, bio je
               glasan Kefalie, onda }u i s=83m pred Savetom
               staraca  morati da ka`em niz gadosti. Carica
               nije odgovarala. Kroz te{ku ti{inu se katkada
               probijala po neka re~ njenih molitvi. Kefalie,
               primirivao se Sava,  na{a gospodarica ne `eli
               na sve~ani put. Dvorska ve{tica je videla
               brodolom, propast carstva. Kefalie energi~no
               odmahnu rukom, {to je bio znak Savi da za}uti.
               Ako carica ho}e da nas izda, bio je jo{
               glasniji Kefalie, mora}e u mogu}im krajnjim
               ishodima da ra~una na osvetu dobrih
               plemenskih bogova. Carica Katarina je `murila
               ispred crvene figurine. ^inilo se da nije mogla
               da smogne ni hrabrosti ni snage da zaustavi
               neku vrstu sudskog procesa koji se odvijao iza
               njenih le|a. Sava je opravdavao cari~ine
               mane, veli~ao cari~ine vrline. Kefalie je
               napadao vrline, uveli~avao cari~ine mane
               pri~aju}i pri~u o njenoj ljubavnim
               avanturama sa Nazorikusom i jednim od
               izaslanika nekakvog malog plemena sa ju`nih
               granica carstva. Sava je pravdao cari~inu `elju
               da ne ide brigom za carstvo, Kefalie istu tu
               `elju napadao njenom potrebom da ostane pored
               svojih ljubavnika. Najmla|i i najstariji su dugo
               bojili cari~in `ivot belim ili crnim.
SEDAMNAESTA SLIKA     Pojava Cirilova, tre}eg carevog
               savetnika, prekinu nesre}nu prepirku, ne{to
               malo razveseli caricu. Smognuv{i snage, ona se
               odvoji od crvene figurine i krenu Cirilu u susret
               zaobilaze}i s prezirom Kefalia. Moram da vam
               saop{tim, bio je hladan i nepomi~an Cirilo,
               Singidumna se otrovala. ^im se osvestila,
               popila je jedan od svojih otrovnih napitaka
               izgovaraju}i, oprostite mi {to moram da
               ka`em, kletvu zlim bogovima, onim {to su
               caricu opseli navode}i je, re~e na kraju,
               navode}i na{u gospodaricu na izdajstvo. Ne
               veruju}i onome {to je ~ula, carica naredi
               Cirilu da ponovi od re~i do re~i svoj opis
               Singidumnine smrti. Singidumna je danas
               pripremala i ispijala sna`ne obredne napike,
               Sava je hteo da Cirilu razjasni razlog
               samoubistva dvorske ve{tice, sino} je
               i{~itavala budu}nost iz zvezda. Te{kom
               mukom saslu{av{i do kraja Cirila, carica
               Katarina smognu snage da sedne pored
               kamenog prestola. Nije u pitanju samoubistvo
               zbog ispijene velike  koli~ine obrednih
               napitaka, ostajao je Kefalie siguran u stara~ku
               mudrost ili svoje veliko iskustvo najstarijeg
               savetnika, re~ je o ljubomori. Iako cari~ina
               savetnica, Singidumna nije nikako mogla da
               podnese gospodari~inu apsolutnu vlast nad
               Nazorikusom. Gledaju}i kako Cirilo poku{ava
               da osve`i caricu umivaju}i je, vra}aju}i na neki
               na~in ro|endanskom slavlju, Sava je smi{ljao
               protivpitanje za Kefalia. Ako je samoubistvo
               zbog ljubomore, gledao je Sava Kefalia pravo
               u o~i, za{to se Singidimna trudila svim
               silama da zadr`i caricu da ne ide na sve~ani
               put? Kefalie baci drvo-dva u vatru. O~igledno
               pometen, trudio se iz sve snage da prona|e
               odgovor. Raduju}i se {to je carici ne{to bolje,
               Sava je u sebi trijumfovao i iz ~isto li~nih
               razloga. Svi mi koji smo bilo uz cara bilo uz
               caricu, progovori Kefalie, moramo pre svega
               da mislimo na budu}nost carstva, njegovo
               produ`enje do dalekog sutra  i pro{irenje do
               mora!
OSAMNAESTA SLIKA  Makarie, carev drugi savetnik, do{av{i da
               potra`i Kefalia i povede ga caru, iznenadi se
               ogromnim nabojem ljudske netrpeljivosti u
               carskoj pe}ini. Nikada ranije se nije desilo,
               progovori najglasnije mogu}e, niti je ikako
               moglo da se desi da na carev sve~ani dan i
               praznik bogova plodnosti, njegovih
               za{titnika, neko sebi oduzme `ivot zbog toga
               {to su ljubomorni~ki nagoni nadja~ali
               dr`avni~ke du`nosti. Prezadovoljan {to jo{
               neko potvr|uje njegove zaklju~ke, Kefalie se
               prkosno osmehnu Savi. Singidumna je danas
               pripremala i ispijala sna`ne obredne napitke,
               Sava je mole}ivo gledao ka Makariu
               izgovaraju}i jo{ jednom svoju odbranu
               zvani~ne dvorske ve{tice prvog reda, sino} je
               i{~itavala budu}nost iz zvezda. Ose}aju}i
               Savinu usamljenost, Makarie mu se pribli`i.
               Car nije tvog mi{ljenja, re~e skoro
               ute{uju}e, a ni najstariji dvorski savetnik,
               kao {to mogu da primetim, odgovoran za
               ovogodi{nje sve~anosti. Kefalie se pribli`i
               Makariu skoro neprijateljskim korakom,
               spreman da ga ubije pri prvoj slede}oj re~i.
               Smiri se Kefalie, Makarie mu stavi ruku na
               rame, ne optu`ujem te ja, nego na{ gospodar.
               Poznaju}i slabosti na{e gospodarice, za{to si
               dozvolio da se Nazorikus i Singidumna na|u
               zajedno pred njom? Do{ao sam po tebe, car
               i dvorski policajac te o~ekuju. Kefalie
               pogleda prema Savi, ali ovaj nije nalazio re~i
               od iznena|enja. Nije carica izvr{ila
               samoubistvo, Kefalie je nastojao da bude
               ubedljiv, Singidumna je ionako sa svojim
               silama i nesretnim bo`anstvima van na{eg
               doma{aja. Car gre{i ako misli da je u mojoj
               mo}i da imam vlast nad onim nad ~im ni on
               sam nema, bar ne u ovom trenutku. Cirilo se
               trudio da carica ostane po strani, osve`i se kako
               bi mogla da se vrati uobi~ajenim carskim
               obavezama. Makarie i Kefalie se uputi{e prema
               izlazu. Sava se pridru`i Cirilu.
DEVETNAESTA SLIKA     Singidumna je pala od astrolo{kih
               i ve{ti~ijih bogova, progovori Savi carica
               Katarina ne skrivaju}i strah, pa{}emo i mi od
               na{ih! Previ{e smo se sa njihovim
               strpljenjem igrali, premnogo tu|e krvi prolili,
               naselja raznih plemena spalili, neznano
               koliko porodica razorili, devica silovali i
               o~eve i majke im u robove i robinje
               pretvorili. Sa novoprona|enim materijalom,
               ~ujem i ose}am, gvozdenim {tapovima u
               na{im i rukama novih varvara, ~itavo }e
               nam se carstvo pretvoriti u krvavo more.
               Kada nas ne bude bilo, drugi }e se carevi
               odlikovati jo{ ve}im ume}em razaranja.
               Cirilo ponudi caricu okrepljuju}im napitkom
               spravljenim od raznih trava, no ona odbi. Kao
               najmla|i carev savetnik, dodirnu carica Savu,
               na}i }e{ se pred jo{ nepoznatim isku{enjima
               i neo~ekivanim nepromi{ljenim odlukama
               gospodara kome slu`i{. U~ini{ li da takvih
               odluka bude najmanje mogu}e, ti si dobar
               savetnik. Pitam se katkada kako savetovati
               slepu silu da se ne {iri na sva polja i sve
               poznate vode. Na tebi je, Savo, da jednoga
               dana na|e{ odgovor. Cirilo i Makarie su tu
               da ti pomognu. Carev ~etvrti savetnik htede
               da upita {ta }e se desiti sa Kefaliem, ali jedino
               {to se usudi da izgovori be{e jedno kratko i
               odse~no - da. Carica najzad ispi okrepljuju}i
               napitak koga joj je nudio Cirilo. Njen osmejak
               levom polovinom lica je mogao, po Savinom
               tuma~enju, da zna~i samo potrebu da se iza|e
               vani, me|u biljke i ptice, pod prole}no sunce.
               Slede}i svoju intuiciju, po|e prvi. Carica i
               Makarie su ga sledili.
DVADESETA SLIKA   Dva minuta potpuno prazne pozornice.
               Negde u zvu~noj pozadini, bubanj koji
               odmerava prolazak vremena. Iza pozornice se
               ~uje `amor, de~iji smeh, cvrkut ptica.
               Osvetljenje prati "doga|anja" u zvu~noj
               pozadini. U publici se ponovo pojavljuje
               raspevani vodac magarca. Idu}i napred, ne
               osvr}u}i se, ne prime}uju}i nikoga, gazi preko
               scene i sam zavr{ava negde iza.
DVADEST PRVA SLIKA    Devoj~ica, princeza Aleksandra,
               po~ne da obigrava oko vatre i kamenog trona
               u glavnoj prostoriji carske pe}ine pevu{e}i
               tu`nu pesmicu o pticama selicama. Zabrinuta,
               sva zadihana, crvena od ljutnje, pojavi se
               Gardelia, princezina guvernanta i u~iteljica.
               Ne sme{ ti tako, povika na sav glas, carica }e
               se ljutiti. Princeza zastade ispred vatre,
               posko~i tri-~etiri puta i produ`i sa pevanjem.
               Princeza bi mo`da htela malo kozjeg mleka,
               postade ne`nija Gardelia,  ono razveseljava,
               u~ini da brze raste{ prema nebeskim
               bakljama. Devoj~ica kao da nije slu{ala.
               Slede}i puteljke svog sveta, zapo~e da se penje
               prema kamenom tronu. Gardelia je bila
               nemo}na. Posmatraju}i kako princeza seda u
               ogromnu kamenu stolicu, zami{ljala je trenutak
               kada }e se ovo zaista desiti. Gardelia moja,
               zaplaka se devoj~ica, Singidumna mi je rekla
               da nikada ne}u sedeti na istoj stolici na kojoj
               sada sedi moj otac. Singidumna mi je rekla
               da ne idem sa njim na daleki put. Ho}u da
               ostanem sa tobom, ho}u da budem sa tobom!
               Zbunjena neo~ekivanom de~ijom iskreno{}u,
               Gardelia je tra`ila re~i utehe. Negde daleko,
               priseti se jednog od oblika pri~ica bez pravog
               po~etka i kraja, o~ekuje te prelepi princ
               velikog carstva, prebogat, nasmejan i mudar.
               Zavole}e te potpuno, kao niko do tada, vi{e
               od mene,  najvi{e mogu}e. Posta}e{ mu `ena,
               carica jednog drugog carstva. Eto, draga
               moja, zato je Singidumna rekla da ne}e{ da
               sedi{ na istoj stolici na kojoj sada tvoj otac
               sedi. Ako je car Viktor odlu~io da  se
               putuje daleko i dugo na sve~anoj la|i, onda
               ga valja poslu{ati. On najbolje zna {ta je za
               tebe dobro, {ta je za nas dobro. Princeza
               Aleksandra prestade da pla~e. Si{av{i sa
               kamenog trona, po|e Garedeliji u zagrljaj. Moj
               princ }e biti prelep i prebogat, ima}e mnogo
               konja i lepu, lepu, lepo namirisanu vojsku.
               Moj princ ne}e jesti prstima, pro`dirati
               pe~ene koze i ovce. Gardelia je poljubi. Tako
               je, potvrdi zna~enje pri~ice.
DVADESET DRUGA SLIKA  Vra}aju}i se u carsku pe}inu sa
               Kardelenkom, car Viktor poljubi princezu.
               Izve{tavaju me da je sve~ana la|a ve}
               spremna,  okrenu se Gardeliji, zato kre}emo
               ve} sutra. Bilo bi dobro da pripremite
               princezu za put. U~inite to najbolje mogu}e
               {to znate! Ovo }e biti njeno prvo pravo
               putovanje. Car pomilova princezu po glavi, ali
               se ona srdito povu~e. Osmehnuv{i se, car dade
               znak Gardeliji da iza|e sa devoj~icom.
               Gospodaru, rastu`i se Gardelia, bi}e kako vi
               `elite.
DVADESET TRE]A SLIKA  Kada se budemo vratili, car se
               obrati Kardelenku, mora}u na neki na~in da
               nagradim Gardeliu. ^uvajte je, ~uvajte!
               Kardelenko kimnu glavom u znak odobravanja.
               Zakon za sve, gospodaru, produ`i da pri~a
               dugo pri~anu pri~u Kardelenko, morao bi da
               bude ni predug ni prekratak. I morao bi da
               za{titi pripitomljene `ivotinje. Ako ne
               za{titimo osnovnu pomo} i hranu, kako }emo
               da za{titimo ljude? Car sede na kameni tron.
               Dugo, dugo posmatraju}i Kardelenka sa visine,
               svom svojom mo}i se trudio da poka`e kako
               dvorski filozof i proizvo|a~ novih kamenih
               ideolo{kih postavki preteruje. Zakon za sve,
               progovori najzad, ne treba da {titi ljude.
               Sme{no! Ako je Zakon, valjalo bi da bude
               strog i pravedan. Tako ja razumem ono {to
               bi va`ilo beskona~no, upravljalo ljudima i
               posle moje smrti. Kardelenko po|e prema
               crvenoj figurini. @ivotinje se {tite same,
               produ`i car, divlje `ivotinje su ~esto mo}nije
               od nas. A ako su pripitomljene, onda smo mi
               njihovi potpuni gospodari. Va{e slabosti
               mislioca nisu i nikada biti ne}e Zakon za sve.
               Zaboravite! Kardelenko potvrdno kimnu
               glavom. Ose}ao je da ga car gleda sa izuzetnom
               strogo{}u, ali da u njoj ima i ljubavi prema
               onom koji za carstvo treba da obavi neki veliki
               i va`an posao. Pribli`iv{i se caru, htede da ka`e
               jo{ neku re~. Me|utim, carica Katarina je ve}
               bila u{la u glavnu prostoriju carske pe}ine.
               Kardelenko je pozdravi i iza|e.
DVADESET ^ETVRTA SLIKA    Kako je mogu}e, bila je vrlo
               uzbu|ena carica, kako sada odjednom
               kre}emo na putovanje sutra? Ptam li se ja
               ne{to u ovom carstvu? Car Viktor se podi`e sa
               kamenog prestola, pribli`i se carici i ~vrsto je
               uhvati za obe ruke. Za {ta god si se pitala,
               govorio je vrlo glasno car, zavr{ilo se lo{e po
               carsku pe}inu! Podse}am te da je
               Singidumna izvr{ila samoubistvo, tvoja
               astrolo{ka savetnica je `udela za tvojim
               ljubavnikom. Kako ko`i i mesu mo`e{ da
               podredi{ carske du`nosti? Poku{avaju}i da se
               istrgne iz carevog zagrljaja, carica je ponavljala
               Singidumnine ~arobne re~i. Putujemo sutra,
               produ`avao je car, jer je sve~ana la|a ve}
               spremna. Putujemo sutra, Katarina, jer ne
               `elim da prisustvuje{ spaljivanju dvorske
               ve{tice. Ne mogav{i da se istrgne, carica se
               primiri. Vodi{ sa nama prvog savetnika
               Kefalia, samo {to nije vri{tala, on je veoma
               star i vrlo }e te{ko podneti putovanje! Car je
               svoju supru`nicu gledao pravo u o~i. Ho}u da
               se brine o tebi, pribli`i svoj levi obraz vrlo
               blizu uz cari~ino lice, ho}u da te nau~i
               mudrosti vladanja. Briga o tebi }e mu biti
               najgora  mogu}a kazna za ono {to nije na
               vreme u~inio. Carica poku{a da ujede svog
               supru`nika, no car brzo udalji svoje lice ste`u}i
               jo{ ja~e cari~ine ruke. Ovo {to ~ini{,
               drhtala je od besa, ovo {to ~ini{ prkosi svim
               zakonima i svim na{im bogovima
               za{titnicima. Bi}emo ka`njeni Viktore,
               ka`njeni! Ste`u}i je uz svoje telo, car oseti kako
               mu strast osvaja krv. Ja }u biti tvoja kazna,
               {aputao je, samo ja! Ako si postala carica iz
               interesa tvojih roditelja, plemenskih
               poglavica, ja sam te uzeo za `enu iz ljubavi.
               Volim tvoj miris, volim tvoj smrad, kako se
               kre}e{ i kako sedi{. Misli{ li da moja vojska
               nije mogla da pokori tvoje pleme i pretvori te
               u robinju? Katarina, ne zavaravaj se, ja sam
               tvoj jedini gospodar i ljubavnik. Ako si
               carica najve}eg carstva, to je samo zato {to
               volim tvoju jedninu! Carica nije mogla da se
               opire. Kazna, ponavljala je, kazna!
  
  
 Installed on August 17th 1996.
  Installed on August 17th 1996.