YuQwest Pisanije
VIZANTOR: MORA NA MESECU
 
 
 
 Za fer upotrebu
 
 
  ..Prilike  na Zemlji  nisu  nis"ta  stras"nije  nego  pre  deset
godina.   Rat i mir i dalje  po  c"udnim  pravilima  hazarda  i
nerazumlja  izmenjuju svoja mesta.   Prilike na Jupiteru su se
oc"ekivano  izmenile, stare vetrove su  zamenili  apokaliptic"ni
vulkani.
Plavokosa  Zemljanka me ispred jednog od svetih  mesta  c"vrsto
drz"i za ruku. Doga|a se nes"to nepojmljivo, gledamo fotografije
sa onu drugu stranu pakla. Same sebe gurajuc'i u najvec'u moguc'u
propast  i smrt,  Zemljani su dopustili virusu  kolere  da  se
razmnoz"i  do neoc"ekivanih mera.   Verujuc'i neprekidno  da  sam
Zemljanin, devojka se svija oko mene molec'i me da ostavim koji
franak za muc"enike.   Ispisujem c"ek sa tri nule iza jedinice i
glumec'i  francusku zabrinutost,  svaki narod ima  svoju  vrstu
hipokrizije,  spus"tam ga u za to posebno pripremljenu  kutiju.
Neobjas"njivo  srec'na, Zemljanka me ljubi izraz"avajuc'i nadu  da
c'emo  jednog  dana  i  nas   dvoje   iz   predostroz"nosti   da
proanaliziramo  krv.   "Ja  nemam  krvi,  -  izgovaram  istinu
izuzetno  glasno - ne mogu dakle  ni  da  je  analiziram."  Ne
sumnjajuc'i  ni u s"ta,  plavokosa devojka se ponovo  svija  oko
mene prelazec'i usnama preko mog vrata. C"ujem kako joj se misli
koncentris"u  na tri nule iza jedinice,  razaznajem procenu mog
preostalog bogatstva.
Posle  mnogo godina c"ekanja,  dopus"teno mi je  da  svu  paz"nju
istraz"ivac"a  usredsredim na knjiz"evni osec'aj ops"te  harmonije.
Gde  god sam se nas"ao,  svuda je postojala  neobic"na  podvrsta
potpuno nepotrebnih arhivara nepostojec'eg i nemoguc'eg.   Svaka
civilizacija  poseduje svoje  psiholos"ko  odre|enje  pomenutog
skupa jedinki.  Zemljani ih nazivaju knjiz"evnicima, te se ovde
koristim njihovim najops"tijim terminom.   Postoje jos" pesnici,
pisci, dramski pisci, dramaturzi, scenaristi i slic"no.
  Zemljanka o kojoj ovde izves"tavam se samo nekoliko dana  posle
mog  perioda  prilago|avanja  izrazila  polutihim  francuskim:
"Mislim  da sam se zaljubila u tebe." Shvatio sam  da  c'e  moj
istraz"ivac"ki napor obilovati mnogim nepredvi|enim  doga|ajima.
Nisam  verovao  pripadnicima  nekih  drugih  klanova  kada  su
govorili  da  su  Zemljani  nepredvidljivi,  poludivlji  i  sa
velikom  koncentracijom  z"ivotne  energije  na   svaku   vrstu
osec'anja. Ljubav nije iskljuc"ivo vezana za parenje i uzgajanje
potomaka,  s"to sam kao pripadnik istraz"ivac"kog  klana  najtez"e
uspeo da prihvatim.
..Kako  se ne  bih  mnogo  razlikovao  od  sredine,  Pripremna
laboratorija  mi je dodelila oznaku  'Dr  Georges  Le  Milan'.
Pric"u  koju su konstruisali panlogic"kom hipnozom  mog  buduc'eg
okrz"enja  bi potpisao sa zadovoljstvom svaki zemaljski  pisac.
Katkada,  c"eznuc'i za planetom  mog  detinjstva,  sumnjam  i  u
verodostojnost  ljubavi Zemljanke pored mene.   Postavio sam u
vis"e  obrac'anja  stras"no  pitanje  vrhovnicima   istraz"ivac"kog
klana, no oni su uvek nas"li prave odgovore kojima bi odrekli i
najmanju  moguc'nost  manipulisanja  tako  beznac"ajnom  stvari.
Pros"lost,  uvek je pros"lost znac"ajnija od  svake  sadas"njosti.
Isidora  Viala, Zemljanka koja me voli,  pojavila se  u  prvim
trenucima  moje  ovdanje  sadas"njosti,   dakle   van   uticaja
pripremne laboratorije.
Prekratko  na Zemlji,  no vec' predugo sa Zemljanima.   Isidora
sebe  smes"ta u grupu scenarista.   Kako sluc"ajnost poga|a tamo
gde  najmanje oc"ekujemo,  razumevam njenu pojavu kao jos" jednu
otez"avajuc'u  okolnost mog novog posla.   Govoriti o knjiz"evnom
osec'aju  ops"te harmonije pored  z"enke  scenariste  jednako  je
prvim  antigravitacionim  zahvatima  nas"ih  dalekih   predaka.
Izraz"avajuc'i  se o zadacima koje sam dugo i z"eljno  is"c"ekivao,
brzo sam prozvan filozofom umetnosti ili estetic"arem. "Z"orz", -
veselila se Isidora posle prve ljubavne noc'i - s"ta ti mislis" o
Benedetu  Kroc"eu?" Mogao sam  da  mislim  o  samoosloba|ajuc'im
aktima  Fjodora Mihajlovic"a Dostojevskog  ili  o  megalomaniji
Viktora  Igoa, izvesnog Kroc"ea nespretnjakovic'i  iz  Pripremne
nisu smatrali za shodno da zabelez"e. "Dobro, - slegnu ramenima
plavokosa  'inteligencia'  -  kako  si  doktorirao  na  c"udnoj
psihoanalitic"ko-biolos"koj  temi, moz"da te pogres"no  smes"tam  u
filozofe  umetnosti." Z"enke moje rodne planete najc"es"c'e  nis"ta
ne govore posle prve ljubavne noc'i.
..Arhivarstvo  nepostojec'eg  i  nemoguc'eg  na  Zemlji  poc"esto
obuzme c"itav drz"avni aparat.  Z"il Vernovo bavljenje Mesecom na
najozbiljniji moguc'i nac"in je uspelo pribliz"avanje  harmoniji.
Ono  s"to su uc"inili odabrani pripadnici americ"ke nacije c"ak  u
s"est  navrata, navodno  spus"tanje  na  Mesec,  nalikuje  nas"oj
panlogic"koj  hipnozi. Jednom c"vrsto utemeljena kao  istorijski
akt,  mitologija  se  razmnoz"ava  brzinom  mislec'ih   moz"danih
impulsa.
Prijatelj Isidorin,  pesnik Z"an Fremon uops"te ne sumnja u prvi
otisak  ljudskog  stopala  'tamo  gore'.   Ispijajuc'i   zadnje
gutljajeve  najboljeg  francuskog  vina,   pokus"avam   da   mu
izgovorim  tac"nu godinu c"ovekovog spus"tanja na Mesec.   "Nis"ta
ti  ne znas",  - taps"e me po ramenu Z"an Fremon - godine 2002 c'e
vec'  svi biti  na  Marsu."  Shvatajuc'i  moju  pric"u  kao  igru
polupijanog muz"jaka, Isidora me pred Z"anom proglas"ava posranim
prorokom  hiljadu druge generacije.   "S"ta  c'e  se  desiti,  -
nastojim  da budem francuski prirodan -  s"ta  se  moz"e  desiti
onoga  trenutka kada Kinez  bude  shvatio  koliko  je  Amerika
godine sa znakom 1969 bila daleko od Meseca?" Z"an odgovara  na
moje  pitanje vris"tanjem i  udaranjem  po  stolu.   "Kinez  na
Mesecu,  - postaje nekontrolisan  i  izgubljen  -  jednako  je
utopiji  komunizma."  Manirom  scenariste   koji   uspeva   da
kontrolis"e  sopstvene  junake,  Isidora  svu  svoju   energiju
usmerava  ka rec"enici pomirenja:  "Laks"e je spustiti c"oveka na
Mesec nego totalitarizmom napraviti komunizam."
..Z"an  je  sasvim  obic"an  pripadnik  arhivara   nemoguc'eg   i
nepostojec'eg,  dakle jednako bezvredan kao i svi  drugi  pisci
ili  pesnici. Posle nas"e slabo moderisane prepirke,  stigao je
da razglasi posvuda kako Isidora ima za ljubavnika ludaka koji
inspiraciju podvodi pod rac"un kompleksne verovatnoc'e i u  isto
vreme smatra americ"ko aluniranje 1969.   potpuno neverovatnim,
odnosno zapadnjac"kom podvrstom nove mitologije.
Visokocivilizovana drus"tva moraju da posez"u za mitovima visoke
civilizovanosti. Pokus"avajuc'i da ubedim Isidoru u c"injenicu da
Z"anove  pric"e ne mogu  da  naude  mom  doktorskom  autoritetu,
pokazah  joj Mesec u punoj fazi  i  postavih  pitanje  zna  li
koliko je najbliz"i prirodni satelit visoko. "Hoc'es" da kaz"es", -
imala je naviku da na pitanja odgovara pitanjima - z"elis" li da
mi kaz"es" kako je tri stotine hiljada i kusur kilometara sasvim
dovoljno da se srus"i totalitaristic"ka utopija istoc"nog bloka?"
Moja  se polemic"ka teza  nije  zasnivala  na  Isidorinom  tipu
premisa, ali sam svejedno mogao da budem zadovoljan odgovorom.
Prema tumac"enjima vec'eg broja pripadnika istraz"ivac"kog  klana,
ruskoj ideolos"koj igri sa mitologijom komunizma nije mogao  da
se  pridruz"i mit spus"tanja na Mesec.   Nespojivost pustinje  i
raja je bila osnovna podsvesna koc"nica krajnjeg opredeljivanja
za  tip masovne iluzije.   Vladajuc'oj eliti je vis"e  odgovarao
Mars,  na  prvi  pogled  nalikujuc'i  Sibiru,  no  u  ondas"njim
okolnostima  na put ka crvenoj planeti ne  bi  mogao  niko  da
poveruje.   Sveden na svakodnevno  prez"ivljavanje  pustinjaka,
vec'ina  sovjetskih gra|ana se podsvesno osetila sasvim  blisko
sa  novom zapadnom mitologijom  austronautskog  skakutanja  po
Mesecu.   Ono s"to nije uspela da izazove  praksa  kapitalizma,
postigao  je direktan  prenos  iz  jedne  od  dobro  skrivanih
americ"kih vojnih baza.
..Ljudi  koji  neprekidno  stoje  pred  ogledalom  divec'i   se
sopstvenoj savrs"enosti, ne postaju knjiz"evnici. Bezvrednost se
ra|a  iz bezvrednosti pred svetom,  c"ega je vec'ina  pesnika  i
pisaca  unutras"nje svesna.   Unutras"nje,  zapisujem,  jer  svo
njihovo ispoljavanje ove svesnosti se svodi na pisanje  poema,
romana,  pric"a ili dramskih zapleta i raspleta.   Vreme zatim,
kako  vec'ina kaz"e,  vreme  odabira,  razdvaja  prave  arhivare
nepostojec'eg i nemoguc'ih od onih krivih,  prostih, kratkih, za
jednogeneracijsku upotrebu.  Ko c'e se za sto godina jos" sec'ati
ili  prepoznavati sopstvenu bezvrednost u  skrabopisima  Kloda
Bosoleja?
Izves"tac"i iz ovog vremena,  dakle novinari, usredsre|ujuc'i svu
svoju paz"nju na otisak prvog c"ovekovog stpala na Mesecu,  kaz"u
da  c'e isti trag biti jednak samom sebi i  za  milion  godina.
Fizic"ki gledano,  hiperbola je prilic"no uspela.  Milion godina
je  toliko  daleko  od  godine   u   kojoj   zapoc"injem   moje
istraz"ivanje  na Zemlji,  milion krugova oko Sunca,  da su sve
promene  moguc'e, c"ak i isc"eznuc'e trenutno  nepostojec'eg  traga
ljudskog stopala.
Bilo  mi je potrebno deset godina  da  doputujem  do  Sunc"evog
sistema. Na periferiji Galaksije, ovaj je sistem poc"esto bivao
zaboravljan.   Deset godina sam pratio sve moguc'e  i  nemoguc'e
avanture ljudskog duha.  Nis"ta me nije toliko uzbudilo kao zov
ljudske  savesti. Dobar  znak,  rec"e  mi  jedan  od  vrhovnika
istraz"ivac"kog  klana, c"ini se da C"ovek jos" moz"e da  rac"una  na
galaktic"ki klub civilizovanih.  Zov ljudske savesti nije nis"ta
drugo  do  igrani  film  jednog  od  filmske  vrste   arhivara
nemoguc'eg  i  nepostojec'eg.   Rez"iser,  tako  ih  ovde   zovu,
saops"tava  svojim delom da je americ"ko osvajanje Meseca  dobro
uigrana vojnic"ka predstava.
Film  navodim kao  tipic"nu  ilustraciju  uzroka  nastajanja  i
postojanja arhivara nemoguc'eg i nepostojec'eg.  Izigrana istina
dobija  oblike bezvrednosti kao jedino moguc'i nac"in  dosezanja
harmonije.  Nije tako samo na Zemlji, vec' na svim planetama na
kojima sam prouc"avao isti tip arhivara.  Izigranu lic"nu istinu
pokus"avaju  da  preobraze  u   ops"tu   mnogovrsnim   tehnikama
izmis"ljanja.  Manjina uspeva, c"ak z"ivi od plodova svog sramnog
arhivarskog  rada.   Jedan  deo  je   podloz"an   tako   zvanom
mecenastvu,  o c"emu u mojoj frazeolos"koj studiji  nepostojec'ih
ili utopijskih svetova.
..Isidora Viala pripada filmu,  odnosno ne bi mogla da postoji
bez ove odrednice.   Scenario sam po sebi je najrudimentarniji
nosilac  ideja transponovanih kroz  scene  i  prostore  akcija
stvari ili bic'a.  Scenario je polazis"te ideja koje se kroz rad
glumaca stavljaju na probu.  Ops"ta harmonija nije u scenariju,
nego u rez"iserovom razumevanju i odelotvorenju mentalnih slika
scenaropisca.  Ako roman razumemo kao krajnje zatvorenu celinu
nepostojec'eg i nemoguc'eg,  scenario je krajnje otvorena celina
istog.
"Jednog c'u dana, - ispijala je Isidora novu dozu Skoc"a - sutra
ili  malo sutra,  jednom c'u i sama uspeti  da  napis"em  roman.
Nikakav  mi rez"iser onda nis"ta nec'e moc'i!" Ako  je  u  periodu
antic"ke  Grc"ke  drama  (kao  tragedija  ili   komedija)   bila
vrhovnica  z"anrova, roman je u poslednjih dve  stotine  godina
glavni  ispit svih arhivara nepostojec'eg i nemoguc'eg.   Osim u
nekim  totalitarnim  drus"tvima,  poezija  je   skoro   potpuno
izgubila na znac"aju.
Pesnik  Z"an Fremon je stigao  da  mi,  moz"da  i  izmis"ljajuc'i,
ispripoveda  kako je  i  sam  u  nekoliko  navrata  zapoc"injao
"rvac"ki  mac""  sa  jednom  od  moguc'ih  formi  romana.  "Vidis"
gospodine Z"orz",  - govorio je kao u zanosu - to ti je kao kada
isterujes"  |avola iz tela.  Meni je roman u  telu,  poezija  u
srcu.  Nedostaje mi ono malo usamljenosti da bih |avola  mogao
da  uhvatim za rogove.  Previs"e je z"ena oko mene,  previs"e  se
sluz"e  mojim telom radi nekih svojih zadovoljstava."  Kako  se
poezija vrlo slabo prodaje,  Z"an z"ivi od rente jedne od svojih
ljubavnica. "Ljudi su se spustili odavno na Mesec, - pokus"avao
je  da bude duhovit - samo ja nikako da se spustim na  Zemlju.
Pet  puta sam zapoc"injao i pedeset  puta  ostavljao.  Moz"e  li
c"ovek da prihvati takvu vrstu muke? Roman nije bilo s"ta.   Oni
koji pis"u bilo s"ta, nemaju strah od vec"nosti."
'Milion godina' i 'strah od vec"nosti' se, izvesno je, dodiruju
u izraz"enoj konstanti ljudskog karaktera:  savladavanju Smrti.
'Opstati'  je glagol kojim se menjaju svi ostali glagoli  svih
jezic"kih  gramatika. C"ovek  se  nalazi,  biolos"ki  posmatrano,
skoro na vrhu svih ekolos"kih piramida.  Psiha je ovu izvesnost
nadogradila  mnogovrsnim kompenzacijama  u  vidu  velikih  ili
malih  intelektualnih  uz"itaka.  Savladavajuc'i  sve  zemaljske
prostore, C"ovek je uspeo da sebe ubedi kako je - predator svih
predatora.  Nije vis"e na Prirodi da menja C"oveka, nego je sada
C"ovekovo  da preoblikuje Prirodu.  "Problem ko koga  menja  je
laz"an,  - pokus"ava Isidora da interpretira  jednog  od  svojih
omiljenih  filozofa - C"ovek ne moz"e da bude  van  Prirode.  Ne
menja  C"ovek Prirodu ni Priroda C"oveka,  vec'  Priroda  koristi
jedan  od svojih izdanaka,  C"oveka, da bi menjala  sebe  samu,
nastavila  svoj  kreativni  eksperiment.  Opstanak   pojedinca
umnogome zavisi kako c'e se postaviti prema drugim ljudima, jer
Priroda  'misli' o opstanku C"oveka."  Pojedincu  naravno  nije
dovoljno  da opstane c"itavo c"ovec"anstvo,  on z"eli i sam da s"to
duz"e  poz"ivi, s"to spremnije savlada Smrt.  Kao  predator  svih
predatora,  C"ovek je uspeo da ne umre tako s"to c'e biti pojeden
od  neke  z"ivotinje.  Jedino  s"to  mu  jos"  preostaje,   prema
tvrdnjama  mnogih, jest da na|e put kako da ne  bude  pojeden,
tac"nije  rec"eno  -  ubijen,   od   drugog   c"oveka.   Arhivari
nepostojec'eg  i nemoguc'eg mogu da  budu  srec'ni  u  sopstvenoj
nesrec'i, 'kreativni eksperiment' Prirode se nastavlja.
..Ne  delec'i dane od noc'i,  katkada  bih  poslove  is"c"itavanja
beznadez"nih dela zavrs"avao vrlo kasno,  to jest tri ili c"etiri
sata posle ponoc'i. Zemaljskim merilima iskazano, moje spavanje
bi  trajalo najvis"e tri sata na dan.  Utros"iti deset godina na
put  u ne bas" luksuznom svemirskom transporteru da  bi  se  na
ciljnoj planeti prepustio lokalnim uz"ivanjima i spavanju preko
svake  mere,  bilo  bi  jednako  svesno  izraz"enoj  z"elji   za
destrukcijom   matic"nog   istraz"ivac"kog   klana.    Periferija
Galaksije  je ostala nedostiz"na za  mnoge  planete  centralnih
sistema,  c"ime  moj  rad  neizostavno  dobija  mnogo  vis"e  na
znac"aju.
Vezujuc'i  se u poc"etku za pojedine ljude koji mogu da mi  budu
od  pomoc'i u  upoznavanju  z"ivih  knjiz"evnika,  nisam  obrac'ao
paz"nju  kako  obrazlaz"em  cilj  mojih  navodno  novih  studija
osec'anja  ops"te harmonije.  C"ini se da sam jednom ili  dvojici
inventivnih  Zemljana rekao previs"e ili  premalo,  s"to  ih  je
kasnijim sledom premis"ljanja dovelo do nivoa sumnji.
Drz"ec'i se mojih neveselih teza o knjiz"evnicima kao  bezvrednoj
podvrsti  arhivara  nepostojec'eg  i  nemoguc'eg,   pojavio   se
neoc"ekivano  i nenajavljeno oko tri  i  po  posle  ponoc'i  Z"an
Dormeson.  Spus"tajuc'i novine na  moj  radni  sto,  izrazio  se
neobic"no  pohvalno o mom radnom prostoru.  "Tako ste sve c"udno
sredili,  - bio je odre|en i pomalo zabrinut - kao da dolazite
sa  nekog drugog sveta." Kako nisam bio u stanju da  bilo  s"ta
odgovorim,  ponudio sam ga da sedne.  "Pretpostavljao  sam  da
c"ovek vas"eg kalibra ne spava u ovo doba,  - nasmes"i se krajnje
prijateljski  - zato sam dos"ao da proverim jeste  li  u  nekom
srodstvu  sa Platonom." Za razliku  od  nepoznavanja  Benedeta
Kroc"ea, o Platonu sam bio mnogo toga nauc"io.
Procenjujuc'i  da sam prilic"no mla|i od njega,  Z"an Dormeson je
dopustio sebi izuzetnu slobodu u izraz"avanju.  Nazivajuc'i moju
tezu hrabrom, upozorio me da sa njom mogu sebi samo da stvorim
neprijatelje.  "Kao mladom doktoru nauka, - posmatrao je jednu
od knjiga na mom stolu - c"injenica da sve knjiz"evnike iz samog
poc"etka  smes"tate  u  krug  bezvrednika  uops"te  ne  odgovara.
Razumete  li?  Studijom koju c'ete sigurno objaviti,  zatvarate
sebi  vrata svih ovozemaljskih akademija nauka  i  umetnosti."
Opus"ten  i istovremeno zbunjen,  na|oh se u  iskus"enju  da  mu
nes"to  pos"ire  progvorim   o   'onozemaljskim'   istraz"ivac"kim
klanovima  i onome s"to c'e mi oni ponuditi za moj  veliki  rad.
Suzdrz"ah se,  razumljivo, jer bi moja hrabrost 'mladog doktora
nauka' bila protumac"ena kao ludost.
Nikakvo  pravilo istraz"ivac"kih klanova centralnih  sistema  ne
zabranjuje otkrivanje porekla, to jest sa kog planeta dolazimo
i  na koji  nac"in  smo  us"li  u  istraz"ivac"ku  misiju.  Svakom
pojedincu  je ostavljeno da proceni hoc'e  li  mu  takav  jedan
nastup  olaks"ati ili otez"ati  posao  na  ciljnoj  planeti  van
centralnih sistema Galaksije.
"Nalazite li da i geniji,  - Z"an Dormeson tri puta naglasi ovu
rec"  - geniji  poput  Dostojevskog  i  Getea  pripadaju  istoj
podvrsti  bezvrednika?" Htedoh da mu nabrojim par  odistinskih
knjiz"evnih genija nekih dalekih planeta,  no uzdrz"ah se ponovo
kako  starog  francuskog  akademika  ne   bih   plas"io   los"om
zemaljskom nauc"nom fantastikom.  "Smatrate li da je nas", - rec"
'nas"' naglasi c"ak pet puta - nas" Molijer zasluz"io da ga  jedan
mladi  doktor  nauka  z"eljan  slave  svrstava  u  rotoromanske
bandite?"  Pre nego s"to sam bilo s"ta odgovorio,  stigoh da  se
prisetim znac"enja odrednice 'rotoroman'. "Cenim vas" rad, cenim
vas"u  hrabrost, - ovde se Z"an Dormeson ponovo nasmes"i  -  zato
vas  molim da se  ne  ponas"ate  kao  Srbi  pred  Dubrovnikom."
Naravno da sam bio obaves"ten o novim zemaljskim ratovima,  ali
poslednju  frazeolos"ku konstrukciju nisam odmah  shvatio.  "Ne
moz"ete  odjednom sve da srus"ite i spalite,  - akademik se ovde
ponas"ao  molec'ivo - vreme besmislenih zanosa i  revolucija  je
odavno  pros"lo."  Izabiruc'i  pomirljiv  osmeh,  ponudih   Z"ana
Dormesona jednim od pic'a koje je pripremila Isidora za  sluc"aj
da me neko iznenadi posetom.  Zbunjen mojim slabim poznavanjem
vrsti  i kvaliteta alkoholnih destilata,  noc'ni  posetilac  se
zadovolji c"as"om obic"ne vode.
"Ispric"ac'u vam nes"to, - osec'ao sam kako groznic"avo priz"eljkuje
moj odgovor ispunjen najtez"im destruktivnim nabojem - znam  da
c'ete  razumeti. Na Mesecu postoje mnoga mora,  ali ni u jednom
od njih nec'ete moc'i da se okupate. Da biste uz"ivali u lepotama
mesec"evih mora, morate sa Zemlje da ponesete podosta kiseonika
i vode.  Astronauti koji su tamo bili kaz"u da jedino s"to je na
Mesecu lepo, to je pogled na nas"u plavu planetu. Valja, dakle,
znati  razlikovati pravo od privodnog,  vredno od bezvrednog."
Ne moguc'i da izdrz"im, nasmejah se bezobrazno i prilic"no drsko.
Z"an Dormeson pocrvene, zatim brzo usta i poc"e da s"eta po mojoj
radnoj sobi.
"S"ta  je, - obrati mi se ponovo posle minut-dva s"etnje  -  s"ta
nije  u redu?" Ne z"elec'i da  se  upus"tam  u  duge  i  isprazne
rasprave  bez sigurnih rezultata,  pokus"ao sam da ga  podsetim
kako  je svemir daleko kompleksniji i s"arolikiji od onoga  s"to
trenutno  ljudski um moz"e da  dokuc"i.  "Ne  razumem  gospodine
Z"ane,  - vec' sam se radovao tipic"no francuskoj reakciji  -  ne
mogu  da shvatim kako je intelektualac vas"eg  kalibra  i  vas"e
starosti,  dakle i vas"eg iskustva, mogao da podlegne americ"kim
astronautic"kim  Apolo  manipulacijama.  Previs"e  priz"eljkujete
svemir,  c"ini se,  da bi vas" razum mogao da  posumnja  u  bilo
s"ta."
Z"an  Dormeson mi se pribliz"i,  stade licem u lice prema  meni.
Osec'ao  sam kako gnev iz njegovh  oc"iju  polako  silazi  prema
rukama,  skoro video kako se ogromna kolic"ina energije  sabira
na  vrhovima prstiju.  "C"ovek koji se usu|uje da knjiz"evnike i
knjiz"evnost nazove potpuno bezvrednim,  - prvi deo rec"enice je
izgovorio  nerazumljivo brzo - takav nikako ne  moz"e  da  bude
spreman  za ljudsku avanturu spus"tanja na  Mesec!"  Oc"igledno,
dalje nisam mogao. "Eh, gospodine Z"ane, - nastojao sam da kraj
moje rec"enice pomirenja deluje s"aljivo - da sam makar c"ovek."
..Posledice  noc'nog susreta sa  Z"anom  Dormesonom  sam  osec'ao
mnogo  tez"e nego raznih pric"arija koje je pronosio pesnik  Z"an
Fremon.  Desetak  mojih  zahteva  za   koris"c'enjem   akademske
biblioteke  i hiljadugodis"njeg arhiva su odbijeni bez  ikakvih
obrazloz"enja.  Ne mogavs"i nis"ta,  zapravo z"elevs"i  da  ljudima
pri|em  ljudski, posvetih  se  is"c'itavanju  knjiz"ice  Danijela
Bulanz"ea "Ruz"a i odsjaj" (La rose et le reflet). Isidora mi je
poklonila roman prilikom nas"eg trec'eg susreta.
Saglasno  mom ritmu rada,  roman  sam  mogao  da  proc"itam  za
dvanaest  sati, moz"da c"ak i manje.  C"itao sam ga vis"e od  osam
dana.  Uops"te nije bilo vaz"no s"ta tamo pis"e,  zanimalo me kako
se kod jednog knjiz"evnika gomilaju rec"enice, preplic'u znac"enja
rec"i,  niz"u prostori i sabira vreme. Hteo sam da osetim koliko
ritam  z"ivljenja i neizvesnost c"asa smrti usmeravaju misli  ka
odabiru izvesnih konstrukcija u toku samog procesa pisanja.
Bezvrednost, ili niz"a vrednost, gres"ka u kodu, suprotstavljaju
svakodnevlje  knjiz"evnika onome s"to ima da se dogodi na  nivou
dela  koje oblikuje.  Ako se praznina jednom ispuni, izlec"enje
rastoc"i  moguc'nost gledanja u sopstvenu  bezvrenost,  c"ini  li
knjiz"evnik  sve, ili makar sve,  kako bi se vratio u prethodno
stanje?  C"ini se da c"ini,  jer ni na koji  drugi  nac"in  nisam
mogao  da protumac"im napade Z"ana Dormesona i njegove  reakcije
na moje protivnapade.
Drz"ec'i  se i dalje ljudskih parametara,  potrudih se da  preko
Isidorinih  poznanika prona|em obitavalis"te Dormesonovo.  Niko
mi  nije savetovao susret sa njim,  niko nije  verovao  da  se
nasmejani akademik usudio da u tri i po posle ponoc'i pokuca na
moja  vrata. Kako  bih  najzad  dobio  dozvolu  za  koris"tenje
akademske  biblioteke, trebalo ga je  posluz"iti  onim  s"to  je
traz"io.  Zavrs"avajuc'i  period  dugih  meditacija   uz   knjigu
Bulanz"eovu,  odluc"ih se da akademiku pruz"im mnogo vis"e: uputim
ga  ka sopstvenoj novoj knjizi;  istoj  onoj  koju  nikako  da
zapoc"ne da pis"e.
Kako ne bi bio ube|en da sanja, odabrah tri i po posle podne i
sasvim  nenajavljeno, navodno sluc"ajno,  u|oh u njegovo bogato
obitavalis"te.  "Oh, gospodine Z"orz"e, - pozdravi me sa veseljem
pobednika  - oc"ekivao sam vas mnogo ranije!" Na|osmo se  brzo,
bez  posebne z"urbe,  u velikoj Dormesonovoj biblioteci.  Nisam
mogao ni da slutim da c'u bilo kom Zemljaninu otkriti moj pravi
oblik i odistinsko poreklo me|u knjigama.
"Ovde  opstajava, - osec'ao sam kako jos" jednom pokus"ava da  me
poniz"avanjem  moje lic"nosti izazove na intelektualni dvoboj  u
kome  sam trebao da izgubim -  najvis"e  ovde  jedan  bezvredni
akademik."  Bez rec"i vis"ka ili rec"enice  manjka,  zapoc"eh  moj
proces  povratka u prirodno stanje,  to jest oblik i  osec'anja
mog matic"nog planeta.  Ne razlikujemo se mnogo od Zemljana, no
posedujemo  izvesne izrasline i obline koje mogu da  s"okiraju.
Miris"emo  prijatno, c"ini mi se da sam slic"an miris  osetio  sa
jedne  od zemaljskih biljaka.  Govor nam je  na  daleko  niz"im
frekfencijama od zemaljskih.  U stanju smo da se sporazumevamo
i putem misli,  ali ni jedan od nas nije uspeo da slic"nu vrstu
komunikacije ostvari sa nekim Zemljaninom. Nismo ni 'nadljudi'
ni  'podljudi',  Galaksija  se  nije  mnogo  bavila  na  nas"em
formiranju;  nekoliko elemenata  vis"ka  ili  manjka,  nama  je
ostavljeno da se brinemo hoc'emo li da prez"ivimo ili nec'emo.
"Mora  na Mesecu i mora na Zemlji,  - pruz"ih ruku  izgubljenom
Z"anu  Dormesonu  -  sve  to  nije  nis"ta  prema  mojoj  pravoj
vrednosti  vanzemaljca! Naz"alost,  dragi moj, katkada sam vis"e
zemaljac od vas samih.  A s"ta je nostalgija, pretpostavljam da
znate. Nezvanic"no, vas"e vredne literature radi, moz"ete uz moju
pomoc'  da budete prvi C"ovek na  Mesecu.  Ja  vam  preporuc"ujem
jedan od Jupiterovih satelita. Leps"e je i z"ivotnije! Osec'am da
c'ete  znati da c"uvate nas"u tajnu,  samo  nas"u."  Z"an  Dormeson
dodirnu  moje prste i obline koje Zemljani ne poseduju.  "Lepo
miris"ete, - s"aputao je - lepo miris"ete."
AUTOR:			Milan GeorGes Djordjevic
GODINA:			1993.
SET KARAKTERA:		YUASCII
ADRESA:			mdjordjevicZ"leserveur.com
FORMULA:		Studija za roman VizantOr.
NAPOMENA AUTORA:	Ponude za objavu romana ili sponzorstvo
			objavljivanja primam sa zadovoljstvom.
 
  
   Initiated on May 22th 1996.
 Initiated on May 22th 1996.