| Roni Somek	Secanje i rat   	
 Preveo s engleskogDavid Albahari
U prici "Ubiti slona" Dzordz Orvel na poseban nacin opisuje svog junaka: "... on nosi masku i lice mu potpuno urasta u nju."
 
Moja maska se zove Bagdad, i moje lice je pocelo da urasta u nju tokom rata u Persijskom zalivu.
 
Tamo sam se rodio. U Izrael su me doveli kad sam imao samo osamnaest meseci, i "crna kutija" mog secanja je prazna.
 
Ali, zato su postojale price mojih roditelja o kafani pored Tigra, o mirisu zacina na pijaci Sugra, o Faridu El Atrasu, ciji filmovi su se prikazivali u bioskopu "El hamra", i o Klerku Gejblu, koji je bio zvezda u bioskopu "Roksi".
 
Nemacki doktor je pomogao da dodjem na svet u jevrejskoj bolnici. Moja dadilja je bila Arapkinja, a moje ime Roni trebalo je da posluzi kao varka.
 
U Izraelu sam pokusao da izbrisem Bagdad sa mape mog zivota. U kuci mojih roditelja govorio se hebrejski, a samo je moj deda nastavio da zivi u bagdadskom stilu.
 
Govorio je arapski i vodio me u kafanu u kojoj su pustali muziku egipatske pevacice Um Kultum i sluzili crnu kafu bas kao u kafani pored Tigra. 
 
Tako se Bagdad pretvorio u metaforu, u mesto koje je postojalo samo u glavi moga dede. 
 
Smatrao sam da sam izbacio Bagdad kroz prozor mog zivota, ali on se vratio i zakucao na moja vrata za vreme rata u Persijskom zalivu. 
 
Sedeo sam s navucenom gas-maskom i gledao televizijske slike koje su stizale odande. U svaki od tih prizora pokusavao sam da smestim svoja kolica, ili da namazem karminom usne moje mlade majke, ili da vidim oca kako provlaci prste kroz kosu.
 
Narednog trenutka, u narednom prizoru, video sam kako je grad unisten.
 
Sada pokusavam da zaboravim to osecanje pomocu sledece pesme:
 
 
 BAGDAD, FEBRUAR 1991.
Duz tih ulica 
 
razrovanih bombama nekada su
 
gurali moja kolica. 
 
Nimfe vavilonske stipkale su mi obraze i 
 
mahale palmovim liscem
 
nad mojim plavim kovrdzama.
 
Ono sto mi je od kose ostalo od tada je 
 
pocrnelo kao Bagdad
 
i kao kolica kad su ih doneli iz sklonista
 
tokom dana iscekivanja u drugom jednom ratu.
 
O Tigre! O Eufrate! Serpentine zadovoljstva
 
na prvoj mapi moga zivota
 
kako ste se pretvorile u zmije?
 
 |